Proroci govore

Proroci govore

TREĆI SVJETSKI RAT JE BIBLIJSKA REALNOST. ŠTA KAŽU PROROCI O TREĆEM SVJETSKOM RATU. POSLJEDNJA BITKA VELIKIH SILA. ZNAK ANĐELA I ZNAK ĐAVOLA. VELIKANI PRED SILAMA NEBA.
ČETIRA ANĐELA SA RIJEKE EUFRATA. ISTOČNI CAREVI POBJEDNICI. JAHAČI APOKALIPSE.
ARMAGEDON JE REALNOST.
SUDNJI DAN KO ĆE DA IŠČEKA?

KUDA SJUTRA, BEZDANU ILI NEBU?
HOĆE LI ARAPI POBITI TREĆINU LJUDI NA ZEMLJI?
KAKVA NAS SUDBINA ČEKA?

*****

“VJERUJTE GOSPODU BOGU SVOJEMU I BIĆETE JAKI, VJERUJTE PROROCIMA NJEGOVIM I BIĆETE SREĆNI.”(2.Dnevnika 20, 20.)

     Ko je god bio u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu sigurno se oduševio Mikelanđelovim freskama u njoj.Naravno, ne samo njihovim finim izgledom već i njihovim značenjem. Veliki umjetnik je na svodu kapele prikazao stvaranje svijeta a na njenom oltarskom zidu strašni sud. Dakle, na jednom kraju je početak a na drugom kraj ljudske istorije.
    A šta je između njih,između početka i kraja?
     Gdje je i kakav je taj kraj?
     Kada će doći?
     Većinu ljudi ovakva pitanja svakodnevno brinu.Brinu ih pritajene sjutrašnjice koje samo jedno Sveznajuće Biće zna idaje.Biće, pred kojim su tajne svih vremena raspretale svoja tmasta njedra.
    Međutim, Bog nije ostavio ljude bez savjeta i bez upozorenja. NJegovi proroci su opominjali i ukazivali na tok istorije svijeta. Na usmjerenje istorije čovječanstva jer Gospod ima svoj plan i sa našom planetom.

PROROČANSTVO
PROROKA DANILA

    Mnoga već ispunjena proročanstva biblijskih pisaca i proroka, predstavljaju pečat njihovog nebeskog porijekla i božanske tačnosti.Potvrđuju potrebu i razlog da u njihove riječi možemo imati bezrezervno povjerenje.
    Jedno od proročanstava koje se po svojoj važnosti može svrstati u sami vrh Gospodnjih otkrovenja, jeste i proročanstvo proroka Danila.Činjenica da se ovo proročanstvo vrlo intimno prožima sa Otkrovenjem svetog Jovana Bogoslova, pisanim skoro šest vjekova poslije Danila, daje nebesno pravo čovjeku da ga pomno proučava i da mu posvećuje posebnu pažnju. Zato se može reći da ova dva proročanstva predstavljaju veliku i važnu riznicu Božjeg predskazanja za sva vremena a naročito za pošljedak.Za kraj života na ovoj i ovakvoj planeti.
    Danilovo proročanstvo je kroz sve vjekove snažno opsjedalo pažnju takoreći svih veli
kih umova i vladara.Tako je u trećem vijeku crkveni otac Hipolit Rimski napisao znač
ajan komentar o proroku Danilu. U srednjem vijeku je engleski kralj Ričard Lavljeg Srca tražio da se na svom putu u Svetu Zemlju što više i neposrednije upozna sa tim proročanstvima.Kristofor Kolumbo je u toku svoje plovidbe nepreglednim morima neumorno proučavao biblijska proročanstva a pogotovo proročanstvo proroka Danila.Martin Luter je prevođenjem Svetog Pisma na njemački jezik, Danilovo proročanstvo stavio ispred svih drugih proročkih spisa.Isak NJutn je punih četrdeset i dvije godine sa najvećom pažnjom proučavao vizije otkrivene u ovom proročanstvu.
    U vezi sa tim, jednom prilikom je rekao:
    “Ko odbacuje njegova proročanstva taj potkopava hrišćansku vjeru, pošto je ona objavljena u Danilovim proročanstvima o Hristu i Božjem Carstvu.”
    Ni oko koje druge knjige Svetog Pisma nije bilo više borbe koliko oko Knjige proroka Danila. To samo po sebi govori koliko je ona važna. Pobožni ljudi su držali do svakog njenog slova, dok su je ateisti, kao i vladari kojima, zbog njihove bogohulne vlasti, nije odgovarala, napadali.
    Podsjetimo se da je mnogobožac Porfirije koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog vijeka, napisao petnaest knjiga protiv
hrišćanstva, a čak dvanaest od njih bilo je usmjereno protiv proročanstava proroka Danila.

Vrijednost Danilovih
proročanstava je nepobitna

     Poseban značaj i neprolaznu vrijednost Danilovih proročanstava potvrđuje i činjenica da su sa starojevrejskog i haldejskog jezika (jezici na kojima je pisan original ove knjige) već u doba Aleksandra Makedonskog (oko 332. godine) bila prevedena na druge jezike, prije svega i na grčki.
     Takođe i mjesto koje je knjiga proroka Danila imala u jevrejskom kanonu govori o njenom sveopštem, duhovnom političkom i istorijskom, značaju.
    Naime, Danilova knjiga ima svoje mjesto u trećem i u poslednjem dijelu kanona, t.j. među životopisima a ne u drugom dijelu, među prorocima.To ukazuje na njen višestruki i višeslojni značaj. Tim više što misli napisane u njoj nijesu imale samo proročki smisao već su se na poseban način ticale i nekih drugih, mnogo opsežnijih i raznovrsnijih oblasti ljudskih potreba.Naravno, ova činjenica može ukazivati i na to da su vizije njegovog proročanstva dosta smetale nekim i vladarima i sveštenstvima.
     Ali, za ovakvo mjesto ovih proročanstava u jevrejskom kanonu ima i jedno drugo objašnjenje. Zapravo, Jevreji su sve svoje spise dijelili u tri osnovne grupe:
   Prva grupa obuhvatala je knjige Zakona koji je predstavljao temelj otkrovenja.
   Druga grupa obuhvatala je spise ljudi koji su vršili redovnu proročku službu, dok su u treću grupu uvrštavali spise ljudi koji su proricali ali nijesu bili u redovnoj proročkoj službi. Pošto Danila nijesu ubrajali u redovne proroke, onda je razumljiva činjenica što su njegovi proročki spisi bili svrstani u ovu grupu.
    Osim toga, prikupljač knjiga jevrejskog kanona je vjerovatno više cijenio jezičke i književne vrijednosti Danilovih knjiga, negoli neke druge, prije svega proročke, po čemu su vremenom sve više dokazivale svoj daleko veći značaj.
    Međutim, božansko nadahnuće i proročku vjerodostojnost ovih spisa potvrdio je i sam Gospod Isus Hristos. (Mat. 24, 15.)
    Zato se nameće pitanje: zbog čega je ovo proročanstvo kroz sve vjekove, od samog njegovog nastajanja pa sve do danas, tako snažno privlačilo pažnju ljudi, teista i ateista.
     Odgovor je u tijesnoj vezi ne samo sa duhovnim odlikama čovjeka već i sa državnim uređenjima mnogih carstava i država. Ne samo onih koje su kroz prethodne milenijume nastajale i nestajale već i onih koje će se stvarati sve do pošljetka.
   Dakle, ovo proročanstvo otkriva stvaranja i propadanja moćnih svjetskih carstava.Otkriva sudbine velikih svjetskih vođa i glavara.
    Ovo proročanstvo je božansko vidjelo koje osvjetljava odredište svih tokova istorije pa i odredište toka sadašnjeg vremena koje nas sobom vrtoglavo nosi.NJegovo ispunjenje je i neukrotivo i neustavljivo te zbog toga dobija sve veći značaj.

Kada je nastalo Danilovo
proročanstvo?

     Godine 612. prije Hrista vavilonski car Navopolasar pokoravajući svoje susjede, srušio je i, u to doba veliki i poznati, grad Ninivu.Time je učinio kraj asirskoj nadmoći. NJegov sin Navuhodonosor, neposredno nakon toga, potukavši vojsku egipatskog faraona u bici na rijeci Eufratu, nagovijestio je osobine surovog ratnika i nezadrživog osvajača. I zaista, nakon te pobjede pobijedio je i Judinog cara Joakima, opljačkao Jerusalim, a njegov narod, odveo u ropstvo.
    U to doba Navuhodonosor je bio mlad i snažan čovjek, veoma dosjetljiv ali i previše zao vladar.Neumoljivo je uklonjao one koji su mu na bilo koji način ugrožavali vlast.
     Ali, do kada će Vavilon ostati tako moćan? Do kada će on gospodariti i činiti što
je njema drago? Do kada će vješto i lukavo izbjegavati zamke na putu svoga surovog carovanja?
    Poznavao je mnoge vladare koji su silom svrgavani sa prijestola. Zbog toga su ga ovakva pitanja neprestano mučila i dušu mu nemirom parala. Pplašio se da i njega dohvati ruka takve sudbine. Opsjednut strahom od gubitka vlasti, na koju se bio svikao, Navuhodonosor skoro da nikad nije imao miran san.
   Biblijski izvještaji kažu da se u toku druge godine svoga samostalnog carovanja, (prethodne dvije godine prijesto je dijelio sa svojim ocem), dogodilo nešto za sve vjekove veoma značajno.
    Naime, jedne noći car je sa svojom dvorskom svitom neuobičajeno dugo pio i uživao. Pred samu zoru, umoran, ali i pripit legao je da spava.Čim je zaspao usnio je čudan san. Vjerovatno je taj san cara puno uplašio jer se uznemiren, odmah probudio. Ali, po Božjem proviđenju, isto tako brzo je i san zaboravio.
     Nikako nije mogao da se sjeti šta je sanjao iako je znao da je san bio i strašan i veoma važan.
     Odlučan da sazna istinu o svome snu, obratio se za pomoć jedinom izvoru informacija koji mu je, po njegovom mišljenju, mišljenju neznabošca, tada stajao na raspolaganju. Brzo se pred njim našla najvisočija vjerska i naučna elita toga vremena.Treba imati na umu da je u to doba Vavilon bio najveća svjetska sila. Ne samo vojna već i intelektualna.Osvajajući i porobljavajući susjedne zemlje Vavilonci su, slično današnjim vodećim silama u svijetu, dovodili sebi najveće naučnike, astrologe, graditelje, književnike, slikare, muzičare i slično, da rade za njih. Samim tim Navuhodonosor je zaista imao brojnu ekipu vrhunskih intelektualaca i, naravno, najistaknutijih čarobnjaka. Tako se tom prilikom na njegovom dvoru bio sastao veliki skup mudrih ljudi.
     Svi su oni ovaj put imali samo jedan jedini zadatak. Morali su kazati šta carev san znači.
     Međutim, bio je veliki problem što niko nije znao šta je car sanjao, a on im to nije znao da kaže.
    Tu njihovu nesposobnost Navuhodonosor nije mogao da oprosti. Odmh je naredio da se svi vavilonski i mudraci i vračari pobiju, bez izuzetka. LJudi odgovorni za sazivanje mudraca tom prilikom Danila nijesu bili pozvali. Ne samo zato što je u to vrijeme Danilo bio savjetnik na carevom dvoru i još se nije ubrajao među dvorske mudrace, već i zbog prevelike zavisti koju su osjećali prema njemu.
    Koristili su svaku priliku da Danila ponize jer je intelektualno a pogotovo duhovno bio daleko ispred njih. Zato su ovom prilikom zahtijevali da se i on pogubi.

Ko je bio Danilo?

     Ime Danilo na starojevrejskom znači: “Bog je moj sudija”. Poticao je iz ugledne jerusalemske porodice, najvjerovatnije carskog ili kneževog roda. Rođen je oko 620. godine prije Hrista i živio blizu 94 godine. Kao mladić 605. godine odveden je u Vavilon, u ropstvo.
    Vavilonski vladari su u to vrijeme imali običaj da mlade ljude klasifikuju na nekoj intelektualnoj osnovi i da najtalentovanije školuju. Tako su činili i sa robljem. Po tome bi se reklo da su bili veoma demokratski orjentisani, ali, to je bilo samo prividno.
    Oni su ih obrazovali samo zato da bi njihov talenat i njihove bogodane sposobnosi što bolje iskoristili, ili bolje reći: zloupotrijebili.
    Naime, ti su učeni ljudi pomagali da se brže i bolje razvija Vavilon, što je značilo da su pomagali da Vavilon bude iz dana u dan sve moćnija sila kako bi što duže i sigurnije vladao njihovim već porobljenim zavičajnim državama.
    S druge strane, na žalost, niko od tih mladih i nadprosječno duhovno i intelektualno obdarenih ljudi, koji nije bio Vavilonac nije mogao da se ženi i da se razmnožava. Naime, Vavilonci su svakog do jednog, odmah nakon dovođenja u Vavilon, kastrirali.
       Iz azumljivih” razloga Vavilonci nijesu dozvoljavali da se u njihovoj zemlji množe potomci mudrih i naprednih stranaca, a pogotovo ne onih koji su svojim intelektom i duhom nadmašivali sve druge.
    Tako je i Danila susrela ta nečasna sud bina. Neposredno nakon odvođenja u ropstvo, kao bistar i naočit mladić testiran je i, nakon što je pokazao najvisočiji indeks intelektualnih i još nekih drugih sposobnosti, kastriran.Potom je doveden na carev dvor da uči Haldejski jezik i da se obrazuje.Zahvaljujući svojoj bogodanoj mudrosti koju je pokazivao, iako još nije bio završio školovanje, brzo je kao savjetnik stekao pravo punopravnog člana dvorskog staleža.
    U tom vremenu je, po Božjem proviđenju, trebalo da Gospod preko Danila obznani svijetu svoju volju i namjeru. Trebalo je da Gospod kaže šta su zemaljska carstva i koliko su pred Bogom, u izvjesnom pogledu, beznačajna i slaba. Čak i ona za koja su njihovi suvereni mislili da su svemoćna i neuništiva. Da su neprolazna.
    Htio je Gospod da preko Danila obznani svijetu sudbinu tih carstava i careva, zemaljskih silnika koji nijesu mogli da shvate svoju ljudsku slabost.
    Slabost i nemoć da oni, po svojoj volji i po svojoj mjeri, dijele pravdu i sud cijelom svijetu.Trebalo je da zemaljski moćnici shvate da čovjeku nije dato da sudi, već da Gospodnji Zakon, svi jednako, car kao i njegov sluga, dostojno bogolikom biću, sprovode u život.

Danilo ublažava gnjev
cara tiranina

    Kada je Arioh, carev vlastelin koji je bio izašao da ubija mudrace Vavilonske, kazao Danilu kakva je careva naredba i zbog čega, Danilo je zatražio prijem kod Navuhodonosora. Car ga je primio jer je cijenio i uvažavao Danila.
    A zašto?
    Možda ne samo zbog njegove mudrosti i dobrote. Možda više zbog toga što je Danilov život po Božjem zakonu, čudnom i po naravi nepredvidljivom caru s vremena na vrijeme, djelovao simpatično. Osim toga, ne može se reći da na cara nije imalo vidan uticaj i to što se na dvoru govorilo da je Danilo “mladić bez mane”.
     Tom prilikom, mudrom i bogonadahnutom Danilu pošlo je za rukom da kolikotoliko oprisebi cara tiranina. Da umiri veliki i neopravdani gnjev njegov. Da spriječi izvršenje careve krvave naredbe.
    Zamolio je Danilo srditog ali i zabrinutog cara da mu ostavi vremena, pa će mu sigurno kazati šta je sanjao i šta njegov san znači.
    Iznenađen, car je to s nevjericom prihvatio. To mu je jedino i bilo preostalo, jer je znao da od Vavilonaca ne može dobiti tačan odgovor. NJegove zvjezdare i gatare već je bio uhvatio u laži da kontaktiraju sa sveznajućim bogovima i nekim drugim nadzemaljskim silama, kako su mu ranije govorili. Uvjerio se da oni ne znaju ništa više od onoga što je dostupno običnoj ljudskoj mašti.
    Tada se Danilo vratio kući i svojim bogookrenutim drugovima Ananiji, Misailu i Azariji, kazao šta se dešava. NJih četvorica su odmah počeli da se mole za milost Bogu nebeskom radi te tajne. Tražili su zaštitu i pomoć silnoga Boga da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalijem mudracima Vavilonskim. (Dan. 2,18.)
    Znao je pobožni Danilo da mu život visi o koncu koga bezosjećajni i nemilosrdni carev dželat svakog časa može da prekine kao nit paučine.
    Dugo i uporno se molio svome dobrom Nebeskom Ocu jer je bio potpuno uvjeren da je iskrena molitva ključ Neba u rukama Božjeg čovjeka.
    Nakon toga Gospod je uslišio molitvu svojih vjernih slugu. Danilu se, u noćnoj utvari, objavila tajna. Gospod, koji “mijenja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima” (Dan. 2,21.), otkrio je carev san.
Nakon izvjesnog vremena, odgovorSudije cijelog svijeta stigao je na vrijeme. Nebeski Otac nije docnio. Biblija ne izvještava da li se utvara noćna javila Danilu u toku molitve ili sna, ali svakako je bila od Boga. Veoma tačno i jasno kazala je sve što je car tražio, pa čak i mnogo više od toga.

Danilo otkriva carev san

     Tada je Danilo otišao Ariohu i rekao mu:
    “Ne gubi mu mudraca Vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru što san znači.”
(Dan. 2, 24.)
    Dakle, prvi Danilov korak bio je usmjeren spašavanju mudraca i gatara, onih ljudi koji su željeli njegovu smrt.
    A zbog čega?
    Upravo zato što je Danilo imao Boga u duši. Zato što njegovim srcem nijesu vladali ljudska strast i želja za osvetom, već Gospodnja milost.
    Arioh je izveo Danila (koga su na Haldejskom jeziku zvali Valtazar) pred Navuhodonosora rekavši mu da je našao čovjeka koji će otkriti tajne što cara brinu. Car je potom sa sumnjom u Danilovu sposobnost da to sazna, upitao:
    “...možeš li mi kazati san koji sam snio i što znači?”
   O daljem toku razgovora Biblija izvještava:
   “Odgovori Danilo caru i reče: tajne koje car ište ne mogu kazati caru mudraci ni zvjezdari ni vrači ni gatari. Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru šta će biti do pošljetka.San tvoj i što ti je vidjela glava na postelji tvojoj ovo je:
    Ti care vidje a to lik velik; velik bijaše lik i svjetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan bijaše na očima. Glava tome liku bijaše od čistoga zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od mjedi. Golijeni mu od gvožđa, a stopala koja od gvožđa koje od zemlje.
   Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala mjedena i zemljana, i satr ih.Tada se satr i gvožđe i zemlja i mjed i srebro i zlato, i posta kao pljeva na gumnu u ljeto, te odnese vjetar, i ne nađe mu se mjesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju. To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači.
    Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krijepost i slavu; I gdje god žive sinovi ljudski, zvijeri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svijem tijem. Ti si ova glava zlatna.
     A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvojega; a po tom treće carstvo, mjedeno, koje će vladati po svoj zemlji.
   A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti.
    A što si vidio stopala i prste koje od kala lončarskoga koje od gvožđa, biće carstvo razdvojeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si vidio gvožđe pomiješano sa kalom lončarskijem. I što prsti u nogu bijahu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako a nešto trošno.
    A što si vidio gvožđe pomiješano sa kalom lončarskijem, to će se oni pomiješati sjemenom čovječjim, ali neće prionuti jedan za drugoga kao što se gvožeđe ne može smiješati s kalom.
    A u vrijeme tijeh careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do vijeka.
    Kako si vidio gdje se od gore odvali kamen bez ruku i satr gvožđe, mjed, kao srebro i zlato. Bog veliki javi caru što će biti poslije; san je istinit, i tumačenje mu vjerno.“ (Dan. 2, 274
...............................................................................................................................................................................................................................................
........................................................................................................................
                 Nebo će se izmaći a
                   zemlja izobličiti

     Dok se u prvom dijelu vizije u kojoj sveti Jovan gleda otvaranje šestog pečata, pojavljuju znaci na nebu, kao znaci dolaska Sudnjega Dana, u njenom drugom dijelu opisuju se zbivanja koja će se desiti na zemlji, prilikom samog drugog Hristovog dolaska. Tu se pominju takvi dogođaji koji upućuju na zaključak da će se tada desiti prava kataklizma. Da će zemljotresi, vulkani i ko zna šta još potpuno srušiti ovu planetu.
    O tome Biblija kaže:
    “I nebo se izmače kao svitak kad se savije, i svaka gora i ostrvo pokrenuše se s mjesta svojih. I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i u stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što
sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova. Jer dođe veliki Dan gnjeva NJegova, i ko može opstati?” (Otkr. 6, 1417.)
    Sveti Jovan je vidio kako se nebo izmaklo kao svitak kad se savije. Vidio je kako se svaka gora i ostrvo pokrenulo s mjesta svojih.
    Ako ovo uporedimo sa izvještajima proroka Isaije vidjećemo koliko ta dva Božja čovjeka, iako u dva po svemu različita i međusobno udaljena vremena, govore o potpuno istim znacima koji najavljuju isti dogođaj:
   “Jer se Gospod razgnjevi na sve narode, i ražljuti se na svu vojsku njihovu, zatrće ih, predaće ih na pokolj.”
    “I pobijeni njihovi baciće se, i od mrtvaca njihovijeh dizaće se smrad i gore će se rasplinuti od krvi njihove. I sva će se vojska nebeska rastopiti, i saviće se nebesa kao knjiga, i sva vojska njihova popadaće kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve.”(Is.34, 24.)
     Dakle, zaista će biti užasan kraj Božjih neprijatelja. O tome kraju ne govori samo hrišćanska religija, već i sve druge stare religije. Čak i skoro svi ogranci tih religija.
    O takvom kraju ne govore jedino neke sekte koje i nemaju krajnji cilj stvarno spasenje već uništenje ljudske duše. Zato njihovi komentari ovdje ne mogu imati logično mjesto kao ni prirodnu prohodnost.
    A da vidima šta o svom drugom dolasku kaže lično Gospod Isus Hristos. Ti izvještaji zabilježeni su u evanđeljima NJegovih apostola.
     “I biće znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama; i na zemlji muka i nevolja narodima u užasu od huke morske i valova. Umiraće ljudi od straha i od očekivanja onoga što nailazi na svijet; jer će se sile nebeske pokrenuti.
    A kada se počne ovo zbivati, uspravite glave svoje, jer se približava izbavljenje vaše.    ... kada vidite da se ovo zbiva, znajte da je blizu Carstvo Božje... Ali pazite na sebe da srca vaša ne otežaju prejedanjem i pijanstvom i brigama ovoga života, i da Dan ovaj ne naiđe na vas iznenada. Jer će doći kao zamka na sve koji žive na licu vascijele zemlje” (Luka 21, 2528; 3435.)
    A ko su ti pravednici o kojim Isus govori?
    Ko su ljudi koji neće biti osuđeni na smrt u Dan suda Božjeg?
    Kako će se ti ljudi spasiti od fizičkog stradanja u času, ili časovima, toga kataklizmatičnog dešavanja na ovoj planeti?
    Sveti Jovan Bogoslov prije opisa vizije u kojoj je otvoren sedmi pečat, govori o dvije vizije koje bi trebalo da daju odgovore upravo na ova pitanja. Na pitanja koja su sama proizišla nakon otvaranja prvih šest pečata.
     Sveti Jovan o tome kaže:
     “I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duva vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga, i povika silnim glasom četvorici anđela kojima bješe dano da pustoše zemlju i more, govoreći:
    “Ne kvarite zemlje, ni mora, ni drveća, dok ne stavimo pečat slugama Boga našega na čela njihova.”(Otkr. 7,13.)
    Dakle, ovdje imamo dio odgovora na prethodna pitanja. Anđeli Božji vode veoma preciznu evidenciju o životu svakog čovjeka na zemlji. NJihove knjige ne mogu biti zagublje
ne, niti njihovo mastilo može izblijeđeti. Tako će svako prema vlastitim duhovnim vrijednostima biti obilježen znakom, vidljivim samo za duhovna bića. Po tome znaku Božji anđeli će čovjeka prepoznavati. Znaće da li ga trebaju štititi ili pak zaobilaziti i dozvoljavati da zlo koje ide na ovu planetu i njega zahvati

Znak anđela i
znak đavola

    Prije puštanja tih strašnih zala na zemlju anđeo Gospodnji će obilježiti ljude koji trebaju biti spašeni jer su svojim evanđelskim životom pripadali Bogu. Međutim, oni ljudi koji ne budu primili žig Gospodnji, primiće žig sotonin. Simboli koje sveti Jovan ovdje upotrebljava vrlo su značajni za pravilno razumijevanje ove vizije.
    A šta koji simbol u proročanstvu, znači?
    Četiri ugla zemlje, predstavljaju svu zemlju, svaku njenu stranu, svaki njen predio.
   Četiri vjetra predstavljaju veliku silu koju će Gospod tada upotrijebiti i tona svim područjima ove planete, bez izuzetka.
    Zato neće biti mogućnosti bježanja iz predjela obuhvaćenih tom silom uništenja u neke susjedne koje nijesu. Naime, neće postojati ni jednog parčeta ove planete koga ti kataklizmatični poremećaji neće odjedanput zadesiti. Nikakva ljudska sila i tehnika neće biti sposobna da se suprostavi toj sili. Jer će se tada “pokrenuti sile nebeske”.
Jedino će Božja ruka biti sposobna da ljude sa NJegovim znakom spasi toga zla. (O pokretanju i vrsti ovih zala biće više riječi u nekom narednom tekstu).
    Ko se tada može pouzdati u ljudsku theniku?
    Koga će to čovjek svojom silom i opremom tada moći zaštititi i pružiti mu tjelesnu ili bilo koju drugu sigurnost?
   Svjetski san o ljudskoj bezbijednosti biće ubjedljivo srušen.
    Velikani opijeni zemaljskom slavom izgubiće autoritet pred silama neba. Srebro, zlato i drago kamenje izgubiće svaku vrijednost.
    Anđeo koga je sveti Jovan vidio da dolazi od “istoka sunčanoga” (Otkr. 7, 2.) sa pečatom, da bi po Gospodnjoj pravdi obilježio koji su se pred Gospodom našli pravi, predstavlja silu koju će   s a   t e s t r a n e Gospod, u “zadnji čas” poslati u zaštitu svoga naroda na cijeloj planeti.

Pravednici pred Bogom

     O nastavku vizije sveti Jovan dalje piše:
     “Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješine i četiri živa bića, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, govoreći: Amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu za vijek vijeka, Amin.
     I odgovori jedan od starješina govoreći mi; oni obučeni u bijele haljine ko su, i otkuda dođoše? rekoh mu: gospodaru! Ti znaš.
    I reče mi: ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božjim, i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliće se u njih. Više neće ogladnjeti ni ožednjeti, i neće na njih pasti sunce, niti ikakva vrućina. Jer Jagnje koje je nasred prijestola, spasiće ih, i uputiće ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh.” (Otkr. 7, 917.)
     Dakle, u ovim biblijskim stihovima nalazimo odgovor na pitanja:
     Ko su spašeni ljudi i ko je njihov Spasitelj?
    Prethodni tekst proročanstva je sasvim jasan da komentar na ovaj biblijski izvještaj i nije neophodan. Sam po sebi već dovoljno      jasno govori o tome kako će, i šta će tada da se desi. A način na koji će se to dogoditi, vjerovatno da Gospod nije našao za potrbu da otkrije čovjeku. To je do sada, ipak, tajna koju samo On zna.

OTVARANJE SEDMOG PEČATA

    Evo šta o ovom veličanstvenom dogođaju na nebu, kaže Sveto Pismo:
    “I kad otvori sedmi pečat, nasta tišina na nebu oko pola sata.” (Otkr. 8, 1.)
    Nastanak tišine nagovještavalo je da će se dogoditi nešto posebno značajno i veliko. Prorok je ćutao i posmatrao.Čekao je da vidi šta će se dalje dešavati. Kada će tišina prestati? Nakon pola sata, što ne mora da znači da je to bilo tačno toliko vremena i po našim satovima, sveti Jovan opisuje dalji tok vizije:

S e d a m a n đ e l a s a
s e d a m t r u b a

     “I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. I drugi anđeo dođe, i stade pred žrtvenikom držeći kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjiana da prinese sa molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestolom. I uznese se dim od tamjana sa molitvama svetih iz ruke anđelove pred Boga. I uze anđeo kadionicu i napuni je ognjem sa žrtvenika i baci na zemlju. I nastaše gromovi i jeka i sijevanje munja i zemljotres.” (Otkr. 8, 25.)
         Ovdje je riječ o početku stradanja zemlje. O početku pokretanja nebesa i nebeskih sila u punom jeku, o kojima je prorok govorio i u prethodnim poglavljima.
    Sada, dakle, Gospodar svijeta naređuje svom anđelu zaduženom za to, da na zemlji izazove velike i nezapamćene, kako bi naši meteorolozi rekli, vremenske nepogode.Sada je čovjeku teško razumjeti kakve te tako rušilačke nepogode mogu da iznenada zadese zemlju. Ali, bez obzira na čovjekovo (ne)razumijevanje istih, one će se ipak jednoga dana zaista dogoditi.

P r v a t r u b a a n đ e l a

“I sedam anđela koji imahu sedam truba, pripremiše se da zatrube. I prvi zatrubi, i nasta grad i oganj, pomiješani sa krvlju i to bi bačeno na zemlju, i trećina zemlje izgorje, i trećina drveća izgorje, i sva trava zelena izgorje.”(Otkr. 8, 67.)
Postoje različita tumačenja o značenju truba u Otkrovenju. Teško je znati koje je od njih tačno, ako je ijedno tačno protumačeno. Neki teolozi smatraju da prve četiri trube govore o propastima prethodna četiri carstva na zemlji. Međutim, postoji mišljenje i da nije tako iako niko ne zna sa sigurnošću da kaže tačno šta bi drugo one mogle da znače. U svakom slučaju, radi se o nekom stradanju nepokajanih grešnika, o uništenju ove pla
nete i života na njoj. Vjerovatnije je da sve trube anđela opisane u Otkrovenju Jovanovom, predskazuju događanja u vremenu pred sami drugi Hristov dolazak.

D r u g a t r u b a a n đ e l a

     “I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena bi bačena u more; i trećina mora posta krv. I izgibe trećina živih stvorenja u moru i trećina lađa propade.”(Otkr. 8, 8. 9.)
    Od vremena u kome je Otkrovenje pisano pa do danas, istorija ne pamti da se nešto slično ovom biblijskom izvještaju već dogodilo. To veoma pouzdano govori u prilog već rečenog: da ovaj dio vizije svetog Jovana govori o vremenu drugog Hristovog dolaska.
    Da li se ovdje radi o padanju kiše užarenih nebeskih tijela na zemlju, da li o nekom većem meteoru iz kosmosa, ili o nečem trećem, čovjek može samo da nagađa.
     Jedino u što možemo biti potpuno sigurni je to da će se zaista nešto ovako kao što je u proročanstvu rečeno, i desiti. Da će ono što će pasti na zemlju izazvati katastrofalne posljedice. Ne samo zato što će napraviti strahovito jak udar u zemlju, već će na neki način zatrovati zemlju.
   U prvom redu najviše će biti zatrovana voda, jer je najveći dio površine naše planete po
kriven upravo vodom. Samim tim, nema ni jedne oblasti na zemlji da na neki način nije u bilo kakvoj vezi sa vodom.
    Sve su povezane vodenim komunikacijama. Ne samo onim koje putem atmosferskih taloga padaju na zemlju, i ne samo površinskim koje čovjek koliko toliko, može da kontroliše, već u velikoj mjeri i podzemnim vodama. Onim vodama koje geolozi još nijesu dovoljno ni spoznali iako bi baš one u takvoj situaciji igrale značajnu ulogu. Iako baš one i sada imaju veliki značaj za pravilno odvijanje procesa života na zemlji.

T r e ć a t r u b a a n đ e l a

     “I treći anđeo zatrubi, i pade s neba zvijezda velika, koja gorijaše kao buktinja, i pade na trećinu rijeka, i na izvore voda. A ime zvijezde bijaše Pelen. I trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer postadoše gorke.” (Otkr. 8, 10.11.)
     Tumačenjem ovih biblijskih izvještaja ne bave se samo teolozi već u velikoj mjeri i naučnici raznih profila a pogotovo astronomi. Gledajući zvjezdano nebo modernim i moćnim teleskopima, skoro neprestano traže neko omanje nebesko tijelo kome bi pripisali tu mogućnost da bi, u nekoj skorijoj budućnosti, baš ono moglo da padne na zemlju. Da bi upravo ono moglo predstavljati onu veliku zvijezdu koju je sveti Jovan u svom Otkrovenju nazvao buktinjom a koja će skoro potpuno uništiti trećinu ove planete.
    Međutim, ni teolozi kao ni naučnici nijesu sasvim sigurni šta, zapravo, ta buktinja predstavlja. Da li je to uopšte neko svemirsko tijelo? Ako jeste da li će to tijelo biti u čvrstom ili u tečnom, a možda čak i u gasovitom stanju.
   Na ovakvu pomisao realno može navesti značenje stiha koji kaže da je ime zvijezde koja će da padne Pelen. Dakle, ime joj je vezano za neko njeno hemijsko svojstvo, za njen gorak ukus. Za ono zbog čega će biti tako otrovna i tako ubitačna, da će zbog nje sva voda na zemlji postati neupotrijebljiva za piće.
    Sjetimo se da bi bilo dovoljno da samo jedna rijeka na zemlji bude zatrovana nekim tako jakim otrovom pa da se njeno otrovno dejstvo proširi na sve i tekuće i stajaće vode na planeti. Zato će zatrovana voda prouzrokovati nesagledivo štetne posljedice na sav živi svijet na vaskolikoj zemlji.

Č e t v r t a t r u b a
a n đ e l a

     “I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda, tako da se pomrači trećina njihova, i da trećina dana ne svijetli, takođe i noći. I vidjeh i čuh jednoga orla gdje leti posred neba i govori snažnim glasom: Avaj, avaj, avaj onima koji žive na zemlji od ostalih glasova trubnih one trojice anđela koji će tek zatrubiti.” (Otkr. 8, 1213.)
   Ovdje je sveti Jovan bio veoma određen kada je opisivao vrijeme trajanja i intenzitet pomračenja sunca i mjeseca. Kod starozavjetnih proroka jedan proročki dan označavao je vremenski period od jedne godine na zemlji. Ako bismo tumačili po starozavjetnom tuljmačenju, onda bi ovo pomračenje bilo zaista dugo. Toliko dugo da bi moglo biti uzrok mnogim poremećajima na zemlji. Cio živi svijet bio bi drastično poremećen ako ne i, velikim dijelom, potpuno uništen.
     Ali, ovim proročkim izvještajem ukazuje se na pojavu i nekih nepoznatih događanja na nebu. Prije svega onih koji su uzrokovali poremećaje nebeskih tijela, planeta, zvijezda i drugih koja od postanka svijeta tako besprekorno funkcionišu.
    Nije poznato da je ikad ranije, u tom obimu i tako puno nebeskih tijela, u sistemu tog beskrajnog nebeskog mehanizma, bilo poremećeno. Nije poznato da su ikad ranije ti njihovi poremećaji bili uzrok uništenju života na zemlji. Pa ipak, vidimo da će se neposredno pred dolazak Sudnjeg Dana i to dogoditi. Zato se još danas neki naučnici skoro panično pitaju:
    Šta će biti sa našom atmosferom? Šta će biti sa našim suncem? Da li će neko nebesko tijelo “iskočiti” iz svoje putanje i udariti u našu planetu?
     Na ovakva pitanja ne navode ih samo izvještaji Biblije i proročkih spisa već i njihova sopstvena zapažanja čudnih dešavanja i promjena u kosmosu. Dešavanja kojima niti znaju uzrok niti u potpunosti vide posljedice iako su pred nekima od njih u velikoj mjeri i uplašeni. Plaše ih neuobičajene eksplozije u svemiru pa i na našem suncu. Pojave nepoznatih nebeskih tijela u djelovima svemira u kojima ih do skora nije bilo. Plaše ih nepredvidljive komete o kojima astronomi još uvijek ne znaju puno. Ne znaju ni sastav ni uticaj njihovih čestica na živi svijet na zemlji, a prije svega na čovjeka.

P e t a t r u b a a n đ e l a

     “I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju i dade joj se ključ od dubine bezdana. I otvori dubinu bezdana, i izađe dim iz dubine kao dim zažarene peći i pomrači se sunce i vazduh od dima iz bezdana. A iz dima iziđoše skakavci na zemlju i dade im se vlast kao što imaju vlast škorpije na zemlji. I rečeno im bi, da ne škode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelima svojim. I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje od škorpije kad ujede čovjeka.” (Otkr. 9, 15.)
     Danas znatan broj zemalja ima najraznovrsnija hemijska i biološka borbena sredstava čija je osnovna namjena određena za masovno uništavanje ljudi. Baš zbog toga, dakle iz višestrukih bezbjedonosnih razloga, ona se u najvećoj mjeri drže skladištena negdje veoma duboko u zemlji. Ako bi, na primjer, neko bombama velike razorne moći oštetio ta skladišta, posljedice bi mogle da budu zaista strašne. Baš onakve kako to i Sveto Pismo izvještava.
   Isto bi se moglo desiti ako bi neko veće ili manje nebesko tijelo iz kosmosa palo na zemlju. Najvjerovatnije je da bi udarom u zemlju izazvalo snažne potrese i pucanje tla. Posljedice bi i tada bile nesagledive. Ne samo što bi to moglo izazvati erupciju užarene lave i pepela iz zemlje, već bi i skladišta hemijskih i bioloških borbenih sredstava mogla popuštiti pred tim silnim udarom.
     Nakon toga došlo bi do njihovog nekontrolisanog oslobađanja u podzemne vode i u atmosferu, a samim tim i do potpunog trovanja u ogromnim razmjerama. Tim činom moglo bi doći do stvaranja nekog oblika dimne zavjese između zemlje sa jedne strane i sunca i mjeseca sa druge.
   Rezultat toga bio bi potpuno ili pak djelimično pomračenje i sunca i mjeseca.
    Osim toga, na zemlji bi došlo da hemijskog trovanja svih živih bića.To trovanje moglo bi da bude raznih intenziteta: od onog sa brzim letalnim ishodom pa do onih subletalnih, odnosno onih od kojih bi se čovjek dugo i dugo patio a ne bi mogao da umre. Dakle, onako kao što prorok kaže upoređujući to stanje sa ujedom, ne zmije otrovnice od čega bi brzo umro, već sa ujedom škorpije što daje sasvim drugačiju kliničku sliku.
     U pomenutim situacijama moguće je nekontrolisano oslobađanje i raznih bioloških borbenih sredstava. Prije svega onih koja su dobijena iz otrovnih zmija i drugih životinja ali u najvećoj mjeri i onih koja se dobijaju uzgajanjem ogromnog broja živih kultura veoma otrovnih mikroorganizama. Među takvima valja pomenuti otrov bacila botulizma a pogotovo otrov bacila antraksa. Postoje pouzdani podaci da vojske nekih zemalja u svojim dobro opremljenim institutuma ovaj bacil uzgajaju i to baš zbog njegovog jakog i ubitačnog otrova. Taj dobijeni otrov skladište u specijalnim skladištima pod zemljom, kako bi ga u datom momentu upotrijebile za masovno trovanje, odnosno ubijanje neprijateljske vojske.
    Obzirom da je taj otrov, otrov samo za ljude i životinje, a ne za biljni svijet, trava bi
bila pošteđena. Upravo baš onako kako je kazao sveti Jovan u svom proročanstvu.
    O tim teškim danima Biblija dalje kaže:
    “I u te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i poželjeće da umru, i smrt će od njih bježati.
     A izgled skakavaca bijaše sličan konjima spremnim za boj, i na glavama njihovim bijahu kao neki vijenci slični zlatu, i lica njihova kao lica ljudska. I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao zubi u lavova. I imahu oklope kao oklope gvozdene, a šum krila njihovih bijaše kao buka mnogih konjskih kola kada jure u boj. I imahu repove slične škorpijama, i žaoke, i u repovima svojim moć da škode ljudima pet mjeseci. Oni imahu cara nad sobom anđela bezdana, kome je ime na jevrejskom Avadon, a na grčkom Apolion.” (Otkr. 9, 611.)
     Neki proučavaoci Otkrovenja petu i šestu glavu dovode u vezu sa vladavinom Turske i sa propasti muhamedanizma u većem dijelu prethodno pokorenih država. Nesigurno je bilo koje proročanstvo smještati u neko vrijeme i vezati ga za neki dogođaj. Zato je i ovakvo tumačenje ovog proročanstva vrlo nepouzdano. Zato su ti teolozi možda u pravu kada to kažu ali je veća vjerovatnoća da nijesu.
     Kod tumačenja Otkrovenja nije čovjeku lako biti siguran u značenje pojedinih njegovih stavki. Postoji mogućnost da se ovaj dio proročanstva odnosi na neku vojnu silu Arapa, ali ne bivšu. Mogao bi se odnositi i na neku već danas postojeću, ali i na neku buduću.
   “Možda ovaj dio proročanstva govori o nekom budućem, a ne o prošlom, vojnom pohodu muslimana prema sjeveru.
   To što su izgledali malo slični skakavcima, malo konjima, po zubima slični lavovima, znači da se radi o nekoj vojnoj opremu novijeg ili budućeg doba. Posebnu pažnju privlači izvještaj proročanstva koji kaže da su ti objekati koje je sveti Jovan vidio u svojoj viziji, bili slični skakavcima i da su njihova krila pravila buku.Ovdje prorok pominje krila, a pominje ih zato što ih je vidio, a vidio ih je najvjerovatnije zato što su letjeli jer kako bi ta krila drugačije, ne samo bila tako vidljiva već i proizvodila bu čine.Zato je opravdana sumnja ku. Savjena krila to prirodno ne bi mogla da u ispravnost tumačenja ovoga proročanstva kojim se želi nametnuti tvrdnja da su ti skakavci predstavljali konjanike, jer konjanici niti lete niti imaju krila. Osim toga, da se ovdje zaista radi o konjanicima zar bi sveti Jovan komlikovao svoju viziju, zar odmah ne bi kazo da je vidio konjanike i kola koja vuku konji jer mu je njihov izgled bio veoma poznat? Ne, sveti Jovan je vidio nešto što nije znao šta je pa je njegov izgled upoređivao sa onim što on dobro zna šta je, kakvo je i čemu služi.
    Ovdje prorok govori o objektu koji ga je podsjetio na skakavca u letu ali mnogo bučnijeg pa ga je po buci uporedio sa bukom kola u boju, što znači: sa bukom kola kada su u najvećoj aktivnosti, kada se najviše čuju.
    Zar današnji helikopteri nijesu pomalo slični skakavcima u letu? Zar bi u doba svetog Jovana neki čovjek mogao za helikopter naći neko bolje upoređenje od upoređenja sa skakavcem kad raširenih krila skače po livadi? Zar rep helikoptera nije proroka mogao podsjetiti na rep škorpije?
     A šta znači ona žaoka na repu skakavca koju je prorok u svojoj viziji vidio?
     Šta je to na repu helikoptera što može biti slično žaoki?
     To može biti neki malokalibarski top ili mitraljez. A elisa helikoptera u radu veoma puno može da podsjeća na krila skakavca dok skakavac uplašen skače bježeći ispred razmahnutog kosca.
     Osim toga prorok kaže da ti “skakavci” imaju oklop, kao oklop gvozdeni? Naravno. Vojni helikopteri danas imaju oklop, i to od veoma kvalitetnog metala kako bi bili što otporniji na razne projektile.
     Svakako da je prorok veoma dobro opisao helikopter iako je tek devetnaest vjekova nakon toga napravljena prva takva letilica.

Š e s t a t r u b a a n đ e l a

    “Jedno zlo prođe, evo idu još dva zla za ovim. I šesti anđeo zatrubi, i čuh jedan glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom. Gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu;
     Odriješi četiri anđela koja su svezana na velikoj rijeci Eufratu.I biše odriješena četiri anđela pripremljena za čas, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju tređinu ljudi. I broj vojske na konjima bijaše dvije stotine miliona; i čuh njihov broj.
     I tako vidjeh u viđenju konje i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene, plavičaste i sumporaste; i glave konja bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovih izlazaše oganj, i dim i sumpor. Od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlazaše iz usta njihovih.Jer je moć konja u ustima njihovim i u repovima njihovim, a repovi njihovi su slični zmijama, iljmaju glave i sa njima škode.” (Otkr. 9, 1219.)
     Borbena sredstva koja je prorok u svojoj viziji gledao odgovaraju tenkovima sa moćnim topovima na sebi, kakvim raspolažu armije mnogih današnjih država, ili pak nekim drugim vojnim oruđima sa kakvim će tek u nekoj budućnosti raspolagati. Vatra, dim i sumpor, koje prorok pominje, svakako da predstavljaju veoma ubojita oružja i oruđa novijeg vremena. Možda čak i neke veće projektile punjene sa bojnim otrovima. Taj opis teško može biti pripisan opisu borbenih kola ili topova u doba Turaka.
      Broj vojnika koji sveti Jovan navodi (200.000.000) nikako ne može odgovarati broju kojim su tadašnje armije raspolagale. Uo bičajene cifre, kada je bila riječ o broju vojnika, u to doba bile su desetine ili najviše stotine hiljada a ne nikako stotine miliona. I za današnje pojmove ta je cifra zaista velika.
     Zato se neki tumači Otkrovenja često pitaju:
    Da li su Arapi vojska od dvije stotine miliona vojnika o kojoj govori sveti Jovan u knjizi Otkrovenja?
    Odgovor na ovo pitanje je koliko delikatan toliko i važan. Pri tome trebalo bi iljmati na umu neke činjenice u kojima se možda krije suština toga odgovora. Prije svega podatak, da su Arapi vrlo brojna nacija. U slučaju njihovog ujedinjenja, što nimalo ne izgleda nemogućim, sigurno bi mogli da mo bilišu tako brojnu armiju.
     Neki vojni stručnjaci smatraju da bi Sadam Husein mogao mobilisati armiju od dvije stotine miliona vojnika. Tim prije što bi u tome našli interes ne samo Iračani već i neki drugi Arapi. Osim toga, zar sveti Jovan ne pominje rijeku Eufrat na kojoj su, kako kaže: svezana četiri anđela.
     Koga predstavljaju ta četiri anđela?
     Čiju silu i moć?
     Da li su to svezana četiri najmoćnija roda vojske države kojom Eufrat milenujimima mirno teče?
     Ili su to armije četiri, po mnogo čemu slične, Arapske države? Države koje bi tako rado krenule u boj protiv Zapada.
      A ko ih je to svezao?
      Ko je umirio vojsku potomaka znamenitoga cara Navuhodonosora koji je znao samo za pobjede i za nova osvajanja? Ko je vojsku potomaka velikog persijskog cara Kira primorao da ćuti? Vojsku potomaka moćnog cara Darija... Da li je to, možda, Zapad u ime Savjeta Bezbjednosti Ujedinjenih Nacija, svojim sankcijama i stalnim kontrolama, učinio?
      Da li je to on, primorao Arape da budu mirni i samo njima poslušni? Da ih i njihovi gospodari pomno slušaju i pred njima pokorno kleče.
      Možda se ovo proročanstvo odnosi baš na Iračane čija je prestonica svega osamdesetak kilometara sjeverno od nekadašnje najveće svjetske metropole, prestonice Navuhodonosora, nekadašnjeg najmoćnijeg cara na zemlji.To je moguće jer rijeka Eufrat protiče uglavnom kroz Irak.
     Zato su opravdana pitanja da li Arapi predstavljaju ona četiri anđela koja će biti odvezana na toj rijeci?
Da li će upravo Arapi pobiti trećinu ljudi na zemlji?
    Ovo je pitanje na koje čovjek teško može dati tačan odgovor.

            Dvije trećine ljudi na zemlji
                  preživjeće sva ta zla
     “A ostali ljudi koji ne pogiboše od ovih zala, ne pokajaše se od djela ruku svojih, da se ne klanjaju demonima, ni idolima zlatnim i srebrnim i bronzanim i kamenim i drvenim, koji niti mogu vidjeti, ni čuti, ni hoditi. I ne pokajaše se za ubistva svoja, ni za gatanja svoja, ni za zablud svoj, ni za krađe svoje.” (Otkr. 9, 2021.)
     Kao što vidimo iz ovih prorokovih riječi, ni ove dvije trećine ljudi koji su preživjeli prethodna zla, nijesu svi pravednici. Među njima je još uvijek ostalo dosta nepokajanih griješnika. Dosta onih koji, po Božjoj pravdi, moraju dati odgovore za svoja bezakonja. Zbog toga je Gospod za njih predvidio drugi način stradanja.
     Sveto Pismo o tome izvještava:
     “I vidjeh drugoga anđela silna gdje silazi s neba, koji bješe odjeven u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni; I on držaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i stade svojom desnom nogom na more a lijevom na zemlju; I povika glasom gromkim kao što riče lav. I kad on povika, progovoriše sedam gromova glasovima svojim. A kad progovoriše sedam gromova, htjedoh da pišem, no čuh glas sa neba koji govori: Zapečati ono što govoriše sedam gromova, i to ne piši. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu. I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova, Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće; Nego u dane glasa sedmoga anđela, kada bude zatrubio, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi slugama svojim prorocima.
     I glas koji čuh sa neba, opet progovori sa mnom i reče: Idi, uzmi knjižicu otvorenu u ruci u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji. I otidoh anđelu i rekoh mu da mi da knjižicu. I reče mi: Uzmi i pojedi je; i zagorčaće ti utrobu, ali u ustima tvojim biće slatka kao med. I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i pojedoh je; i bješe u ustima mojim slatka kao med, a kada je pojedoh, postade gorka utroba moja. I rekoše mi: Treba opet da prorokuješ pred narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.” (Otkr. 10, 111.)
                     Sedam gromova

     Neki tumači Otkrovenja petu trubu povezuju sa istorijskim zbivanjima u vremenu od 1299 do 1449. godine, a šestu sa zbivanjima između 1449. i 1840.To su bili, između ostalog, i periodi najezde Turaka na Evropski hrišćanski svijet. Ipak, tumačenju proročanstava a pogotovo tumačenju Otkrovenja, čovjek nije dorastao.Ne samo duhovno već ni intelektualno ukoliko to čini bez pomoći sile Božje. Zbog toga niko nema pravo da prethodno pomenuto tumačenje zastupa kao apsolutno tačno i ispravno.
     U navedenom biblijskom izvještaju riječ je o veoma važnom saopštenju koga je Gospod želio da javi cijelom čovječanstvu.Kako onom naseljenom na kontinentalnom dijelu ove planete tako i onom raštrkanom po brojnom ostrvlju dalekih okeana, jer je u viziji svetog Jovana anđeo jednom nogom stajao u moru a drugom na kopnu. Glas sedam gromova kojim je anđeo saoppštavao Gospodnje tajne trebalo bi da znači potrebu svakog čovjeka da čuje saopštenje koje se govori. Znači da će se te Evanđelske vijesti objavljivati u velikoj sili Neba. Da niko na času Suda NJegova ne može reći kako on nije znao da ne valja činiti ono zašto mu se sudi.
     Dakle, istina Evanđelja Hristovog mora prije Suda dospjeti i do najudaljenijih i do
najprimitivnijih plemena ljudskog roda na zemlji. Zahvaljujući požrtvovanom radu hrišćanskih misionara to je već u velikoj mjeri zaista i učinjeno. Knjige Biblije, a pogotovo knjige Novog Zavjeta danas se štampaju u milionima primjeraka na svim jezicima i dijalektima koji postoje na zemlji. Glas sedam gromova kojima je nebeski glasonoša govorio u Jovanovoj viziji, već je zasigurno odjeknuo cijelom planetom baš kao pucanj groma planinom u njenoj tihoj jesenjoj noći.