Put i bespuća

---

 
             TAJNE SPOZNANJA
        VREMENSKIH PROSTORA

    Od samog počjetka čjovjek je žjelio da  spozna  buduĆnost, tim više što je ta žjelja neprestano izrastala iz bogomdane težjnje za  nečjim boljim i uzvišenijim. Na taj načjin je oplemenjivana   prirodnim nastojanjem čjovjeka da adekvatnim i blagovremenim pronicanjem u  nepoznato izbjegne neke  prepreke, što je samo po sebi normalan, odnosno, prirodan  put razvoja ljudske  ličjnosti okrenute prema dobru. Međutim,  pošto je taj proces  skoro uvijek praĆen, a ne rijetko i  podspješivan, odgovarajuĆom ljudskom sklonošĆu prema svestranijoj spoznaji svijeta, kako onog unutrašnjeg, omeđenog   granicama umnog dijela  čjovjeka, tako i onog spoljašnjeg koji je izvan  horizonta njegove svjesnosti,   dolazi do temeljitijeg   ostvarivanja značjajnog dijela relevantnih uslova pod kojima ljudska duša vrlo lako postaje svojevrsni paĆenik. To najviše zbog toga što se u čjovječjjem srcu  neprekidnim tokom stvara sve intenzivnija i   neutažjivija žjeđ    za proširivanjem  znanja u svim smjerovima a naročjito prema buduĆnosti  koju  svojim umom čjovjek nikad nije mogao potpuno spoznati. Pod inercijom permanentnih rađanja takvih težjnji i žjelja ljudski razum se lako okreĆe prema   sferi njihovih smjerova u nastojanju da  spozna sve sadržjaje svih neprozirnih prostora vremena. Zbog toga čjovjek  u  umnom dijelu svoga biĆa  te prostore, koji  u sebi skrivaju nedokučjive tajne, neprestano osjeĆa kao neprekročjivu, ali i veoma izazovnu, unutrašnju prazninu na čjijoj oštroj ivici, zagledan u njenu  dubinu, svakodnevno   očjajničjki stoji, kao na strmoj obali brze i preširoke rijeke  nemoĆan da je savlada i da pređe na njenu suprotnu obalu. Upravo  bi te mrakom opkriljene  praznine ispunjene neizvjesnošĆu i tajnama koje duboko u sebi skrivaju  čjovjeku nesagledivi dio njegovog žjivota, i to ne samo biološkog, mogle   konstantno da svjedočje o   intelektualnoj i duhovnoj manjkavosti, odnosno, nesavršenosti čjovjeka. Samim tim    one svojim nijemim prisustvom najneposrednije ukazuju i na bezbroj nepoznanica koje su ustremljene prema ljudskom umu te   tihom i upornom  nejasnoĆom zapljuskuju i razdiru  njegovu probuđenu i razuzdanu  maštu. One  neprekidno  podsjeĆaju čjovjeka na potrebu njegove intenzivne saradnje sa umom  savršenijim od ljudskog, kao i na potrebu tražjenja pomoĆi sile Svevišnjeg.
   Do konačjnog razjašnjenja svega onog što  je  ljudskom umu nepoznato, čjovjeku   nikad u toku svog ovozemaljskog žjivota  nije moguĆe stiĆi. Zbog toga  su svi ljudi na zemlji, samim čjinom svog rođenja veĆ osuđeni da se neprekidno  mučje naprežjuĆi sve svoje umne potencijale da  te nepoznate, ali     uvijek   prisutne,  prostore makar koliko toliko popune adekvatnim znanjem. Bez obzira na stepen individualnog obrazovanja, ipak,  svaki čjovjek ih dožjivljava  mračjnim i hladnim kao pregoleme i nesavladive planinske peĆine, a samim tim i vrlo mučjnim, odnosno tegobnim, jer oni  onemoguĆavaju uspostavljanje cjelovitosti i cjelishodnosti njegovog razmišljanja.
   Prema tome, ne bi trebalo  zamjerati čjovjeku zbog njegovih težjnji u pravcu spoznaje buduĆnosti, jer je i Isus žjelio da svojim svetim Evanđeljem upozna čjovjeka upravo o onom vremenu koje slijedi, da mu otkrije, za njegovo spasenje, najvažjnija zbivanja koja Će  ta vremena sadržjavati u sebi. Međutim, problem je u putu  i izboru posrednika kojim čjovjek žjeli da to postigne. Nedostatak Božjje saglasnosti za bilo kakve pa i za   napore ove vrste, najčješĆi je uzrok  potpunog neuspjeha,   jer bez oplemenjenosti takvih težjnji prisustvom svete  mudrosti  Gospodnje  ljudski razum nije u mogyĆnosti ni da uočji razliku  između onog njemu dokučjivog i onog nedokučjivog saznanja. Čovjek u čjijem se umu produkuju težjnje kojima svojim intelektom ne možje da definiše i odredi njihov tačjan nastanak a još manje cilj i smisao a istovremeno ih svojom sviješĆu podržjava i podspješuje angažjujuĆi značjajan dio svoje energije  u pravcu  njihovog ostvarenja je isto što i kada neiskusan jahačj mamuza  divljeg, još ne ukroĆenog konja jašuĆi ga vrletnim stazama. Takav čjovjek pred sobom ima siguran pad i vlastiti poraz, ako ne i  potpunu propast svoje vječjnosti sa Bogom, te je  primoran da uzaludno čjezne za nečjim što nikad neĆe biti u moguĆnosti da dosegne svojim umom.   Zato je vrlo bitno da čjovjek u gomili raznovrsnih izazova   selektuje one koji su realni, odnosno,  po evanđelskim kriterijumima valjani. NJih treba izdvojiti  od onih koji to nijesu i aktivnost usmjerenu prema njihovom ostvarenju   uvrstiti  u  vitalna zbivanja svoga biĆa. U protivnom, čjovjek Će se neprestano i bezuspješno sukobljavati sa neobičjnošĆu i nerazgovjetnošĆu brojnih procesa koji stvaraju nered i zbrku unutar vlastitog uma, jer svi oblici moguĆeg djelovanja ljudskog razuma, pod različjitim okolnostima, nijesu dostupni   razumijevanju.
   Odjek praiskonskog shvatanja Boga kao osnovne pokretačjke sile u svim zbivanjima u svijetu koji vode prema dobru   i danas  ima onaj presudni efekat u svim ljudskim pokušajima spoznaje.  Izostajanjem njenog udjela nijedan takav pokušaj nije moguĆe valjano privesti do kraja,  onakvog kraja kakav bi  po svojoj suštini  mogao biti    od stvarnog    dobra za   ljude, jer prisustvo Božjje sile sačjinjava  osnovu   svakog dobrog procesa koji se odvija bilo gdje   pa i onog unutar ljudske svijesti.
   Poznato je da se svi ciljevi kojima ljudi težje međusobno razlikuju  po svojim brojnim specifičjnostima, ali bez obzira na to svi bi oni trebalo da  jedan drugom sličje po obogovljenom načjinu njihovog posmatranja i po izboru puta kojima se oni žjele ostvariti. Ostvarivanje ciljeva pri čjemu se možje sačjuvati   Gospodnje sudjelovanje u njima, odnosno pomoĆ NJegove sile  u toku toga čjina,  istovremeno značji i kretanje uzlaznom linijom duhovnog razvoja toga čjovjeka. To je znak da takav čjovjek dobro razlikuje karakter i domet onih moguĆnosti koje  mu rođenjem daje sama ljudska priroda,   od onih koje možje steĆi jedino u zajedništvu sa silom Božjjom. Međutim, ako   težjnja za dosezanjem tih ciljeva vučje korijen iz raznih strasti i nagona podzemlja ljudske podsvijesti, a ne iz Božjjom svetošĆu osvijetljenih predjela ljudske svijesti,  onda je  lako moguĆe da Će ih zlobni sotona, svojim silama i umjeĆem, još više podstaĆi u nastojanju da  zaobiđu obogovljeni  razum  kako bi  mogao lakše  upravljati njima. Ako shvatimo da se histo-anatomska struktura ljudskog organizma ostvaruje njegovim razvojem uslovljenim genetskim ili nekim drugim  biološkim zakonima, onda je sasvim shvatljiva i prihvatljiva konstatacija da se i ostvarenje uzvišenih, duhovnih ciljeva možje postiĆi jedino u okviru Gospodnjih duhovnih načjela   koja ih božjanskom mudrošĆu     i svetim proviđenjem  podstičju.  Zbog toga je važjno  znati, ne samo prirodu i karakter neke svoje pobude za spoznajom nego i uzrok njenog nastanka u cilju provjere njenog kompaktibiliteta sa voljom Gospodnjom. Da bi čjovjek izbjegao neprijatnosti koje bi mogao imati zbog "promašaja vlastitog cilja"  bilo bi vrlo razumno da sve svoje pobude, pogotovo one koje se odnose na njegov pogled u buduĆnost, prije svega   profiltrira kroz filtre obogovljene svijesti te da tek nakon toga, smireno i u okviru Božjjih načjela, odlučji da li Će kao takve  podržjati ili Će ih ugušiti, odnosno odbaciti kao osotonjene i u svakom pogledu štetne.  Takvim procesom se verifikuje duhovni (ne)kvalitet vlastitog odnosa prema  težjnji za spoznajom u opštem smislu a pogotovo prema spoznaji vremena koje obgrljuje  vaskoliki ljudski rod na zemlji.  Zbog toga je još  razumnije i duhovno zdravije, za takvo angažjovanje svoga uma sačjekati poziv koji ne polazi iz dubina nedovoljno poznatog okeana svojih žjelja,  u kojem vladaju čjovjeku još manje poznate sile, nego sa visina božjanske premudrosti i NJegovog svetog proviđenja. Težjnje za spoznajom koje stižju sa neba uvijek dolaze direktno na pravo mjesto u ljudskoj svijesti tako da podsvijest sa njima nema značjajnijeg i neposrednijeg kontakta što je veoma značjajno jer se u tom slučjaju smanjuje moguĆnost njihovog onečjišĆenja kalom ljudskih osjeĆanja i nekih nesvjesnih i u podsvijest potisnutih ideja koje ponekad čjak i vrlo agresivno    napadaju   ljudsku svijest. Pri razmišljanju o  ovim širokim prostorima moguĆeg rađanja težjnji čjovjeka da odškrine vrata vremena ispred sebe, čjije dimenzije dosežju do neba,  neophodno je prisustvo maksimalne obazrivosti. Tim više što je  interes čjovjekov prema spoznaji buduĆnosti, sam po sebi,  pored nekim opštim zakonitostima, dosta čjvrsto uokviren nedovoljno jasnim i isto tako nedovoljno diferenciranim, strogo individualnim, osjeĆanjem težjnje za tim nedokučjivim svijetom smještenim u nekim  drugim vremenskim dimenzijama daleko ispred stvarnosti, odnosno, ispred sadašnjosti. Tako je taj interes čjovjekov za buduĆnost i dogođaje u njemu, uvijek proporcionalan  njegovom individualnom osjeĆanju težjnje za njenom spoznajom, odnosno njegovom dožjivljavanju samog čjekanja nepoznatih, ili u njegovoj svijesti predpostavljenih, dogođaja koji Će doĆi, odnosno, njegovom opažjanju onih  koji su veĆ stigli  i odlaze u dubinu prošlosti. Ponekad je to  interesovanje o spoznaji buduĆnosti bivalo toliko nesmotreno i naivno da su još prvi ljudski koraci  u tom smjeru morali biti blokirani debelim   povojima  praznovjerja prema kome se čjovjek oduvijek blagonaklono odnosio i pored toga što je svako praznovjerje na kraju uvijek  davalo samo negativne i nikakve druge  efekte. Zapravo, praznovjerje je svojom imaginarnošĆu više udaljavalo nego li približjavalo čjovjeka  suštinskoj  spoznaji buduĆnosti i razotkrivanju tajni koje  ona skriva.  Osim toga,  ono   uvijek ima  destruktivni pravac djelovanja na cjelokupnu građevinu ličjnosti čjovjeka, iako je čjovjek   bogoliko biĆe. Čovjek u kome stanuje praznovjerje, koje u stvari predstavlja sotonsku instituciju zla u čjovjeku, ne možje  istovremeno biti  valjano orjentisan ni u vremenskim niti u prostornim a još manje u bilo kojim etičjkim, odnosno, duhovnim  prostorima.   Jer nije moguĆe čjovjeku da sipajuĆi ovas u koš svoje vodenice dobija samljeveno pšenišno brašno. Ko žjivi zajedno sa praznovjerjem,  vremenom postaje prepoznatljiv i po nepouzdanom intuicionizmu ugrađenom u svoju vrlo nestabilnu ličjnost, čjija nestabilnost   postaje sve intenzivnija i uočjljivija sa tendencijom prema  potpunom  padu. Osnovni motivi ponašanja takvog čjovjeka brzo izlaze iz područjja normalnih i bogougodnih, a njegova svijest postaje sve zamuĆenija i nepristupačjnija   razumijevanju. Takav čjovjek je, zapravo, kao veoma umorni i iscrpljeni putnik koji uvijek samo putuje a da zaista ne zna  kud, sa kime, niti zbog čjega to čjini. On je kao putnik koga  rijetko ko prihvata i uvažjava   i malo je gdje dobrodošao gost. Ako takav čjovjek misli da je dobro to  što radi    suštinu stvari ne poznaje. Danas je dosta takvih ljudi, koji neprestano putuju upravljajuĆi svoj put  po  topografskim  kartama na kojima je  sotona  pogrešno ubilježjio nazive najvažjnijih objekata, jer, koji bi normalan čjovjek dobrovoljno cio svoj žjivot, bosonog, potucajuĆi se raznim vrletima i gudurama pješačjio da bi jednoga dana stigao na mjesto vlastitog gubilišta? A čjovjek sa instalacijom sotoninog kompasa u vlastitom razumu, gledajuĆi samo na njegove orjentire i putokaze, to upravo čjini: umjesto da stigne na prag vječjnog žjivota, on kroz širom otvorena vrata, kao u hram, ulazi u pakao i smrt.    Đavo svojom silom, kao vješti dekorater nekog velikog teatra,  izmišlja zavodljiv dekor i čjovjeku potura svoje, zle  namjere. Zbog vlastite zaštite   čjovjek bi trebalo da bude obogaĆen Gospodnjom mudrosti i silom kako bi mogao uspješno da razlučjuje ideje koje stižju sa deponije sotonske industrije zla, od onih koje u njegovu tromu  svijest stižju od Boga, kao svjetlost prvog zraka praskozorja  u usnule šumarke pune raznih ptičjica  i ptičjurina, umornih od svakodnevnog bijega i napadanja.
   Čovjek od svog rođenja,   do svoje smrti   stoji na ušĆu svoje buduĆnosti u sadašnjost, kao na utoku nekog brzog planinskog   potoka  u   nemirnu  rijeku punu virova,    i vodopada. Zamišljen i zagledan u to vrijeme ispred sebe, kao u hladne   i   pjenušave  bukove tog nestašnog potočjiĆa  koji se strmoglavljuje sa visova planine,   čjovjek najčješĆe suviše kasno  primjeĆuje opasnost kojom mu prijeti sadašnjost, kao nabujala i podivljala rijeka na čjijoj trošnoj obali premoren stoji. Pokretan  žjeljom   spoznaje svaki čjovjek bi vrlo rado  napustio vrijeme koje omeđuje njegova sadašnjost i krenuo nekim prečjcem u vlastitu buduĆnost, kao što bi   tu mutnu, tromu,  dosadnu,  ali uvijek  veoma opasnu rijeku zauvijek napustio i krenuo obalom potoka na  planinu. Međutim, bez Boga je nemoguĆe čjovjeku da  odabere pravu stazu kojom bi trebalo da zakoračji  prema vrhu tog vremenskog prostora ispred sebe.
   Po svojoj prirodnoj znatižjelji čjovjek   nastoji  da onaj suprotni kraj svog žjivota, smješten  u nekom vremenu koje pripada buduĆnosti, unaprijed upozna. Prije nego što se,   skoro uvijek  nenadano,     ne  utopi u sadašnjost,  kao što se i najtvrđi vrh velikog komada  leda u kazanu vrele vode   lako izjednačjuje sa  vodom u kojoj se    topi.  Uvijek je onaj dio  žjivota koji je smješten u vremenu ispred sadašnjosti privlačjieo ljudsku znatižjelju, kao visoki planinski vrh olujne vjetrove, iako je   vrlo čjesto obavijen i  od čjovjeka zaklonjen gustim  n   neprozirnim oblacima   ljudske nesavršenosti i  nesvetosti,
   Neuspjeh u spoznaji buduĆnosti nije   uvijek zato što je  buduĆnost smještena izvan domašaja   čjula kojima čjovjek raspolažje od rođenja, nasleđem od svojih predaka, veĆ i zato što se putovi koji vode ljudski  razum u njenu unutrašnjost skoro uvijek tražje  izvan   Božjje volje koja je u stvari jedina   staza kojom čjovjek možje svojim   biĆem dospjeti na široke horizonte  njenog  spoznanja.  Čovjek kao da nikad nije žjelio da u potpunosti shvati da je to  zaista jedina staza kojom je moguĆe, kroz one guste oblake ljudskog neznanja, doĆi na otvoreni prozor vedroga neba sa pogledom na nepregledne pejzažje svih dimenzija vremena. Da je Božjja volja i NJegova sila koja je u njoj sadržjana jedini put koji možje dovesti čjovjeka i na sami vrh duhovne planine sa koje se sva vremena,   od sadašnjosti do u beskraj,  mogu vidjeti kao što se možje sa nekog brdašca posmatrati očjaravajuĆe šarenilo plodnih njiva,  livada  i voĆnjaka smještenih ispod njega. Kao da čjovjek nikada nije mogao prihvatiti istinu da je poznavanje Boga uslov spoznaje ne samo buduĆnosti s kojom se, na njenom proputovanju kroz sadašnjost u prošlost, svakog trenutka sudara i koja ga surovo bičjuje ostavljajuĆi   neizbrisivi trag. To je, zapravo,   nezaobilazni uslov i za   poznavanje suštine vlastitog žjivota odnosno sebe u onom vremenu koga svako ovozemaljsko biĆe ponaosob obilježjava svojim prisustyvom. Uzroci   zbog kojih se to dešava su mnogobrojni ali se ipak svi mogu uklopiti u jednu osnovnu definiciju zajedničjku za sve njih. Naime, razduhovljenje i obezbožjenje predstavljaju osnovne uzroke  svim pogrešnim, štetnim i opasnim a čjesto i haotičjnim procesima koji se odigravaju u ljudskom razumu nasuprot onim procesima koji  bi, u zajedništvu sa Bogom, trebalo da  čjovjeka vode prema miru i otkrovenju.
   Ponekad čjovjek  izgradi intimniji i opsežjniji odnos sa nekim nestvarnim likom iz svoje bujne mašte ili sa svojim još nerođenim potomstvom, na primjer,  koje možjda nikad neĆe ni stiĆi na ovaj svijet, nego li sa svojim precima koji su bili neporeciva realnost, ili sa svojim Nebeskim Ocem, o kome svjedočji postojanje vaskolikog svijeta pa i ličjno njegovo prisustvo u tom svijetu.  Ova pojava   ometa čjovjeka u neophodnom redosledu spoznaje, jer nije prirodno da čjovjek iduĆi sa prizemlja na sedmi sprat   prije stigne na peti nego li na treĆi, kao što, takođe, nije prirodno da se čjovjek rodi kao starac a nakon toga da stasava u odraslog mladiĆa da bi na kraju umro kao  beba ili kao novorođenčje odnosno, novoumrlčje.  Izgleda da je čjovjek, po  prirodnoj sklonosti svoga biĆa, svim svojim psihičjkim aktivnostima u vidu opažjanja, mišljenja, maštanja, pa čjak i snova,   okrenut buduĆnosti i razmišljanju o njoj   bez   nužjne odgovornosti prema vlastitoj sadašnjosti i njenoj   spoznaji.  O  spoznaji daleke  prošlosti  čjovjek ponekad i ne pomišlja, smatrajuĆi da taj prostor vremena nema bitnog uticaja na bilo koje  svakodnevne procese u čjijim je  vrtlozima  čjovjek   dezorjentisan. Kao da je čjovjek                                                          oduvijek bio sklon da buduĆnost posmatra  kao najvažjniji dinamičjki centar svih   zbivanja u svijetu a da  prošlost dožjivljava kao mrtvi dio vremena koji nema bitnog uticaja na vlastiti trag kojim je to vrijeme prošlo; kao da čjovjek ne žjivi upravo na tome tragu, od čjijeg karaktera  u velikoj mjeri zavise mnogi uslovi i okolnosti njegovog sadašnjeg žjivota na zemlji. Ponekad je obezbogovljeni ljudski razum skloniji da mnoga događanja, obuhvaĆena vremenom njegovog žjivota, shvati kao sjenku ili kao predznak   nekom glavnom dogođaju koji dolazi iz buduĆnosti, a  koga svojim umnim čjulima ne možje unaprijed da spozna, nego li da ih shvati posledicom nekih zbivanja koja su veĆ otišla u prošlost a možjda i duboki zaborav.
   Kao što se čjovjek  kada   vidi plamen munje   uplaši    predstojeĆe grmljavine iako je  ona samo bezopasna posledica nečjeg mnogo opasnijeg što se veĆ koji trenutak prije nje zbilo, tako je i  redosled  subjektivnog dožjivljavanja raznih događaja u ljudskom žjivotu  analogan tome, odnosno, obrnut u odnosu na stvarnost. Sve  ovo  ukazuje  na nesavršenost ljudskog biĆa a pogotovo na nepouzdanost njegovih obezduhovljenih  čjula. Ukazuje na to da upravo ta i takva nesavršenost čjovjeka uslovljava stvaranje pogrešnih utiska o prioritetu i važjnosti, kao i o  redosledu, stvari i događanja smještenih u dijametralno suprotnim vremenskim prostorima kao što su  prošlost i buduĆnost.  Čovjek siromašan Duhom Svetim oduvijek je  mnogo čješĆe  sav svoj razum usmjeravao   u pravcu spoznaje buduĆnosti, bez dovoljno uvida u   sadržjaj vremena koje je veĆ prošlo ili koje je u prolazu. To je isto što i ne vidjeti   debelo  stablo stare kruške      koje ležji u vlastitom  dvorištu, nego iščjekivati dolazak jake oluje da bi se došlo do nekog srušenog stabla u dalekoj šumi.   Koliko je karaker buduĆnosti uslovljen karakterom sadašnjosti, odnosno prošlosti,    čjovjeku je teško znati, kao što mu je teško znati koliko   je  prošlost uslovljena buduĆnošĆu iako je sigurno da takva uslovljenost postoji. Dokaz tome su brojni biblijski izvještaji koji govore o tome da su mnogi sveti ljudi Gospodnji upozoravali čjovjeka da sve što radi, da radi  tražjeĆi volju Božjju.
   Vrijeme se možje  shvatiti  kao beskrajna rijeka koja uvijek tečje samo u jednom smjeru a da joj čjovjek ne poznaje kako mjesto izvorišta tako ni mjesto utočjišta.  Vrijeme bi trebalo posmatrati  kao žjivi organizam, kao xinovsko biĆe koje  je sastavljeno iz  tri   vitalna organa: prošlosti, sadašnjosti i buduĆnosti a koji su u veoma tijesnoj   vezi i zavisnosti ne samo organskoj nego i funkcionalnoj. Da nije sadašnjosti, na primjer, zar bi onda mogla postojati prošlost, ili šta bi to onda značjila buduĆnost. Ništa se ne možje događati u jednom dijelu tog organizma a da to nema nikakvog uticaja i na sve druge njegove djelove.
   Po Gospodnjoj promisli, sva se zbivanja na zemlji  odvijaju na karakterističjnim, odnosno  bogomodređenim tačjkama  tog organizma koji je predstavljen pojmom vremena.  Svaki čjovjek ima   Božjjim proviđenjem  određeno mjesto u tom velikom i prostranom organizmu tako da mu nikakvo  svojevoljno kretanje   po tim prostorima nije moguĆe bez Gospodnje volje, odnosno, NJegove svete saglasnosti. Svaka ličjnost na zemlji, svaki dogođaj, imao je svoj određeni vremenski prostor, svoje mjesto u vremenu iz koga nije mogao iziĆi i  jasno  je  da su snažjno uticali na neka druga događanja koja su se odigrala u   drugim vremenima. Iako  je čjovjeku  obrazac odvijanja njegovog žjivota u ovozemaljskom vremenu i prostoru u velikoj mjeri poznat,    ipak ne možje bitno uticati na dogođaje koji su  uslovljeni nekim procesima odigranim   u  prošlosti.
   Čovjeku  nije svojstvena moguĆnost kretanja van okvira svog  vremenskog prostora, jer je on u njegovim okovima takoreĆi nepomičjan i nemoĆan.  On je u odnosu na svoje mjesto u nekom vremenskom prostoru  kao  putnik u brzom autu kojim putuje i iz koga mu nije moguĆe izaĆi i sjesti u neko drugo auto dok ne stane ono u kojemu jeste. Čovjeku je nemoguĆe sa jedne vremenske tačjke prekročjiti na neku drugu, čjak ni na njoj blisku tačjku, a još mu je manje moguĆe iskočjiti izvan svakog vremenskog prostora i posmatrati ga iz profila kako pored njega   prolazi kao neka beskonačjna traka.   Iz svog vremenskog prostora čjovjek ne možje vidjeti čjak ni one sebi  susjedne prostore. To je kao putovanje oklopnim vozom kroz tmuli mrak beskonačjnog tunela iz koga ne možje ništa da vidi kroz prozor ni lijevo ni desno ni naprijed ni nazad osim mračjne i tmaste praznine, sve dok mu Gospod svojom mudrošĆu ne osvijetli neki objekat ispred ili iza toga voza kojim juri. To je moguĆe jedino nematerijalnim, duhovnim biĆima, čjije   postojanje nije uslovnjeno vremenom kao bitnim  uslovom njihovog održjanja. Za svijet duhovnih biĆa ne važje  vremenski niti bilo koji drugi ovozemaljski zakoni veĆ neki drugi, nebeski, o kojima čjovjek ne zna skoro ništa. Gospodnjim duhovnim biĆima je moguĆe putovanje iz jednog vremenskog prostora u drugi,  kao što je čjovjeku na zemlji moguĆe putovanje iz jednog ovozemaljskog mjesta u drugo. I  onim ljudima koje je Gospod odabrao da mu vječjno služje, dao je tu sposobnost da se, dok su još na ovoj zemlji,   mogu da sklone  u neku vremensku  prazninu, kao u  peĆinu pored brze rijeke,  i da iz nje posmatraju kako  buduĆnost dolazi i prolazi i kakva bremena sobom pronosi.
    Čovjek sam po sebi  nije  dovoljno sposoban da realno i pouzdano u svim aspektima opažja prisustvo bilo kojeg vremenskog prostora ni u sebi ni van sebe a pogotovo ne onog buduĆeg. Možjda je to zbog toga što Bog nije čjovjeku dao da   prepoznaje vrijeme kao sredstvo kojim se putuje u vječjnost. Obezbogovljeni čjovjek   iz svog umnog i čjulnog svijeta lako gubi  kompase kojima bi se mogao pravilno     orjentisati na kojoj strani je vječjnost: u buduĆnosti, u prošlosti, ili možjda u sadašnjosti, te tako pojmu vječjnosti suviše malo posveĆuje  pažjnje   iako je upravo taj pojam bitan za pronalažjenje  istinskog saznanja svih vremenskih dimenzija.    Prirodno je da  ljudskim čjulima ne možje biti ništa bližje, konkretnije  i realnije od onog vremenskog prostora kojeg čjovjek   dožjivljava kao sadašnjost,  odnosno od neposrednog dodira s bremenom sadržjanim u  mnoštvu dogođaja i pojmova koji su smješteni u toj vremenskoj dimenziji. Pa ipak, pri svakom novom sučjeljavanju sa njima čjovjek iznova dožjivljava zbunjenost i nesnalažjljivost, što predstavlja grubu, ali istovremeno i realnu  posledicu vlastite nesposobnosti da se sam, bez Božjje sile, oprisebi i da se prema svemu tome bogougodno odredi služjeĆi se   pređašnjim iskustvom. Težjinu ovog problema poveĆava i čjinjenica da su sadašnjost i buduĆnost mnogostrukošĆu najraznovrsnijih pojmova, međusobno ispreplijetane tako puno da čjine jednu zajedničjku i vrlu gustu mrežju u koju se čjovjek lako zapliĆe. Ipak, čjini mi se da  najveĆi i najčješĆi uzrok takvoj dezorjentaciji ljudskog biĆa predstavlja i njegova neprilagođenost   na brze promjene vremenskih struktura koje se tokom njegovog biološkog žjivota na zemlji događaju, jer je Bog   čjovjeka predvidio kao biĆe koje Će žjivjeti u vječjitom raju u kome vrijeme miruje i u kome ne postoji ni prošlost ni buduĆnost samo jedna beskonačjna i ugodna sadašnjost. A      zemaljska sadašnjost je nemirna i neuhvatljiva kao sjenka ptice u letu. Ona je, u statičjkom smislu,  kao  kapija kroz koju buduĆnost sav svoj transport ukrcava u široke lađe  nepovratne prošlosti,  i koja, istovremeno,    trnovim vijencem zemaljskog žjivota vrlo prisno opkriljuje svakog onog ko se zatekne među njenim dovratnicima.
   Čovjeku nije  moguĆe  da bilo što učjini u  smislu korekcije  makar i onog najmanjeg djeliĆa  svoje prošlosti. Međutim, možje puno da učjini za duhovno kvalitetniju sadašnjost, odnosno buduĆnost. Zapravo, sve što čjovjek  čjini,  svodi se na modifikaciju jednog malog djeliĆa sadašnjosti ali, unatočj tome, u najveĆoj mjeri svojim radom i ponašanjem oblikuje formu i sadržjaj svoje vlastite buduĆnosti. U tom smislu naš je narod dugovjekovnim žjivotnim iskustvom ispilio  jednu divnu misao koja kažje: "sve što radiš -sebi radiš", jer kako čjovjek vikne takav Će i eho čjuti.
    Uticaj čjovjekov na vlastitu prošlost, na njenu  korekciju u smislu poveĆanja njene svetosti i savršenosti, faktičjki nije poznat, što značji da  duh   stečjen određenim načjinom  žjivljenja   na  zemlji ima  tok koji je sinhronizovan sa kretanjem vremena. Čovjek nedovoljno prosvijetljenog uma svetošĆu i mudrošĆu Gospodnjom,   kao premoreni lovca na čjeki, sa strahom i razdiruĆom zebnjom u duši, cio svoj žjivot žjivi u iščjekivanju vlastite buduĆnosti i  tereta koji sa njom dolazi. Takvo   iščjekivanje u bezvjerju neprestano tire čjovjeka sve dok ga u potpunosti čjitavog ne satre, da umjesto njega ostane samo prazna sjenka kao sjenka nekog lakog sna koja nijemo svjedočji da je tu nekad postoja čjovjek njegovog imena i prezimena.  Takav čjovjek ličji prostranom i pohabanom lijevku kroz koga vrijeme neprekidno protičje ostavljajuĆi na njemu talog svoga kala i još mnoštvo   drugih tragova.  Pa i pred toga on jasno ne shvata koliko je ljudsko biĆe nesavršeno i nemoĆno  da sve vremenske dimenzije međusobno jasno raspoznaje kao ni uzročjno-posledičjnu povezanost dogođaja sadržjanih u njima. To je   uzrok     još veĆoj zbrci u kojoj  ih čjovjek  vrlo čjesto međusobno  zamjenjuje, pa čjak i bez osjeĆaja odgovornosti za nastale greške. Time  ljudski razum vrlo lako gubi   ravnotežju između tih vremenskih prostora te nekontrolisano pada čjas na jednu čjas na drugu stranu sadašnjosti. Izgleda da je običjan čjovjek jedino dovoljno sposoban za posmatranje   onog što je   neposredna sadašnjost i da se u njenim okvirima osjeĆa najstabilnijim.
   Sama nesavršenost čjovjekova uslovljava njegovu nesigurnost prema buduĆnosti iako je ona povezana sa prošlošĆu i sadašnjosti u jednu nevidljivu beskonačjnost u čjijem se naručjju  rađamo, žjivimo i umiremo. Zbog toga je čjovjek bez prisustva Božjjeg vođstva isto što i  slijepac   nad bezdanom u koji se svakog čjasa možje strmoglaviti. Zbog toga je čjovjeku za svaki njegov korak  neophodan pouzdan i vješt vodiĆ, jer je svaki ovozemaljski trenutak ujedno i neki novi ljudski iskorak u nepoznati prostor koji možje biti i ambis.
   Iako ni jedan vijek kao ovaj današnji nije bio karakteristačjan po jakom napretku  nauke,  ipak, u pogledu spoznaje buduĆnosti,  to se ne bi moglo reĆi. To pouzdano ukazuje na čjinjenicu da  ljudskom naukom i tehnikom nije moguĆe pouzdano tumačjiti ništa što je u  nematerijalnoj sferi ljudskog postojanja,  iako su preko noĆi postala stvarnost mnoga čjudesa  koja su doskora važjila kao "science fiction".
     Odnos  čjovjeka prema sadašnjosti i sadržjaju unutar nje  je isto što i   odnos čjovjeka prema ogledalu i   svom liku u njemu. Sadašnjost kao i ogledalo pokazuje samo tragove prošlosti i njene rezultate. Sadašnjost, zapravo, i nije ništa drugo do trag prošlosti kojim trebaju u kontinuitetu prohujati sva buduĆa vremena.     Ona u sebi odnosi i svoje specifičjnosti po kojima se identifikuje i onda kada to ona više nije, kada postane daleka prošlost.
   Iskustva nas   podsjeĆaju  na   jednu vrlo značjajnu istinu: da je nedostatak duha i sile Gospodnje kod čjovjeka uvijek uslovljavao pojavu brojnih    divergentnih, pa čjak i nastranih  pristupa svakoj spoznaji pa i  spoznaji ove vrsti   koja se odnosi na   vremenske prostore  čjije   tajne  čjovjek  još od iskona  žjeli da  sazna.  Bez pomoĆi sile Božjje čjovjeku nije moguĆe da se orjentiše ni na vlastitoj  njivi a tek kako bi u vrletnoj i divljoj  prašumi razbogovljenih žjelja i težjnji za nečjim nejasnim  i neostvarljivim.
 

          POGREŠNI PRAVAC RAZVOJA
       ČOVJEKA KAO UZROK POGREŠNOM
     PUTU PRMA  SPOZNAJI BUDUĆNOSTI

 
    Vrijedan je pažjnje pokušaj da se putovi koje čjovjek odabira u cilju spoznaje buduĆnosti prikažju na osnovu toga čjijom su silom  oni trasirani i čjije ideje oni, zapravo,  realizuju. Zbog toga Će ovdje biti riječji o dva osnovna puta koji u sebi kao osnovu sadržje Božjju mudrost ili sotonsko umijeĆe. Zavisno od karaktera toga sadržjaja zavisi i karakter uspjeha ili, pak, neuspjeha čjovjeka na putu prema svom odabranom cilju. Pribjegavanjem Božjjoj mudrosti    čjovjeku se pružja moguĆnost da izbjegne uticaju sotone   po čjijem obrascu ljudi najčješĆe srljaju u tmuli mrak neznanja prepunog praznovjerja i mnogih drugih podvala.
   Božjanske osobine, kojima je Bog bio obdario čjovjeka na počjetku a pomoĆu kojih je bio u stanju da održjava kontakt i sa najsavršenijim duhovnim biĆima,   čjovjek je, pod uticajem sotone koji je u svemu tome odigrao glavnu ulogu kao negativni junak neke istinite pričje o žjivotu ljudi,  iz generacije u generaciju sve  više gubio. Gubio ih je i usled zapostavljanja    u uslovima kakvi postoje izvan raja. Sve je to neprestano doprinosilo njihovom postepenom zakržjljavanju dok se, posebno u  nekim individualnim slučjajevima, nijesu potpunom atrofijom  zaista ugasile, nakon čjega je svjetlost njihovog plamena prestala da obasjava dušu i razum griješnog i smrtnog čjovjeka. U tako nastalom mraku ljudske duše, kao gljive koje se razvijaju   u odsustvu sunčjeve svjetlosti, brzo počjinju bujati one   najcrnje osobine čjovjeka koje sotona pod svojim nadzorom nigdje ne možje tako brzo i uspješno   podiĆi i odgojiti kao u plodnom vrtu ljudskog bezumlja. Čovjek je nedovoljno savršeno biĆe da bi pravovremeno mogao otkriti božjansku vrijednost i prednost    svijetla nad     mrakom.  On je tokom čjitave svoje istorije na zemlji, od svega najviše usavršavao svoju nesavršenost. Zbog toga ponekad zabrinjavajuĆe lako gubi osjeĆaj      potrebe za njegovanjem i čjuvanjem  obogovljenih prostora  svoga  uma. Gubi orjentaciju srca prema onim prostorima koje obasjava sunce Božjje svetosti i svjetlosti, zbog čjega se u njemu sasušuje i vene sve sjemenje   božjanskih usjeva. Na žjalost, to je čjest uzrok zbog koga čjovjek svoje loše osobine i navike, nastanjuje u tako gustom mraku svoga razuma,   ne  razlikujuĆi  dobro od rđavog. Tako  postepeno počjinje da samoobožjava svoje loše osobine i djela     što sve zajedno doprinosi tome da  ga sotona lako i veoma vješto upotrebljava za  svoje mračjne i pogubne namjere.   Odvijanje ovako nazadnih procesa u ljudskoj psihi  dovodi do neprirodnog stanja u kome  čjovjek, rajsko i od Boga odabrano, bogoliko,  biĆe, postepeno sve više gubi svoje duhovno a i  intelektualno savršenstvo, da bi  postao duhovno primitivno stvorenje spremno i na najkrvoločjnija  i najsebičjnija angažjovanja. Postao je najopasnija  zvijer koja žjivi u ovome svijetu. Svoje novo prebivalište, lice ove planete, čjovjek je pretvorio   u pravi haos  i pakao, zbog čjega   mu je i sotona, taj neprevaziđeni zlotvor i prevarant,   zahvalan, jer da mu nije bilo   ljudske pomoĆi i podrške sotona ga nikad takvog ne bi mogao sam  učjiniti. Čovjek je postao  zao i naopak do te mjere da   sve više ličji đavolu.   Tim više što taj proces ozlovljenja ljudskog srca iz dana u dan postaje   progredijentniji   i očjitiji.     Po razvojnom toku devalvacije svog morala i karaktera čjovjek je, upravo, najsličjniji sotoni, jer je i Lucifer nekad žjivio kao anđeo Gospodnji vrlo visokog ranga i   bio stekao veliko povjerenje kod svoga Gospoda, jer je žjivio i radio po NJegovoj  volji. I moral mu je   bio vrlo visokog savršenstva. Na žjalost, samo je bio, jer se nije i održjao do kraja kao takav. Sotoni je njegov vlastiti grijeh   spriječjio dalji boravak među svetim biđima.  I čjovjek je nekad bio u raju i u neposrednom zajedništvu sa Bogom.  Ostvarivao je   plodonosnu saradnju sa svojim Gospodarom. Zar ga njegov vlastiti grijeh nije odvojio od svog Stvoritelja, a zajedno sa tim i od svih   blagodeti   raja koga mu je Bog bio dao za prebivalište?
  Onaj  mirni dobri i rajski čjovjek, kakav je bio Adam,   iz dana u dan, iz generacije u generaciju   sve se više preobražjavao u  opasno i krvoločjno biĆe  dok danas nije dostigao vrhunac u tom negativnom pravcu razvoja. Izmislio je tako moĆno sredstvo da  veoma lako možje višestruko razoriti i cijelu planetu. Zar je to isto nekoj žjivotinji,  nekom  dinosaurusu da je ostao žjiv, bilo moguĆe postiĆi. Ne.  Čovjek je kao i sotona zloupotrijebio svu svoju bogolikost i intelektualnu snagu koja je odigrala presudnu ulogu u tom negativnom razvoju  usmjerivši  je prema zlu. On se vremenom, pogrešnim   razvojem svoga biĆa  pogotovo pogrešnim razvojem i usmjeravanjem svog intelekta, sve više poistovjeĆivao sa đavolom.  Zbog toga ne bi trebalo da predstavlja neko posebno iznenađenje današnje postojanje brojnih čjisto sotonskih institucija na zemlji, jer je sotona uspio da grijeh ugradi u ljudsko biĆe, odnosno, u sve njegove djelatnosti.  Nekad  sotona sa ciljem da   bolje zavara čjovjeka mora iz stvarnosti da uzima pojedine elemente, elemente istine. Tako  kombinuĆi  ih sa nekim njegovim, nestvarnim,  on predstavlja (lažjnu) stvarnost onakvu kakvu bi  čjovjek žjelio osjetiti, odnosno, dožjivjeti je.   Nakon toga zavedeni čjovjek   spontano i bez osjeĆaja krivice   lako  uzima ulogu obmanjivačja i vlastitim iluzijama sam sebe vodi jiš dublje u  mračjne prostore   neizlaza, čjime doprinosi ostvarenju antičjovječjanskog projekta sotone.
   Zbog toga bi se svaki normalno oprisebljeni čjovjek danas,  više nego ikad ranije, mogao ozbiljno zamisliti kud ide ovaj svijet u kome je među ljudima više slugu crnog đavola nego li slugu Gospodnjih. Više ljudi koji propagiraju lažjno učjenje nego li onih ljudi čjiji je  načjin mišljenja i rasuđivanja   smješten unutar  biblijskih načjela. Ovakvo stanje ukazuje na to da nije samo čjovjek kao jedinka   podležjan transformaciji i oblikovanju svoje ličjnosti   u smjeru sotoninog dejstva, veĆ da je tome podložjno čjitavo čjovječjanstvo u cjelini. Kamo sreĆe da se taj degenerativni proces osotonjavanja ograničjio samo na jednom slučjaju, ili na nekoj manjoj grupici ljudi. Ili da su se Adam i Eva nakon njihovog grijeha u Edemu i progona iz njega pokajali i nikad, ni oni ni njihovo potomstvo, ni u čjemu ne griješili više. Da je to bilo tako danas bi slika ovog, u zlo utonulog, svijeta bila znatno drugačjija i njegov bi pejzažj imao   privlačjniji i bezazleniji  izgled. Na njemu ne bi postojale  gigantske građevine, institucije i postrojenja namijenjena isključjivo za masovna uništenja    ljudi i za ogromna razaranja.   Da je svoje bogomdane duhovne i intelektualne potencijale žjivjeĆi na zemlji čjovjek   okrenuo prema Bogu, prema božjanskoj istini i pravdi, veĆ bi davno čjovječjanstvo ponovo stiglo na vrata novog Edema koga  je Stvoritelj pripremio za svoje svete i vjerne sluge koje su u velikoj milosti NJegovoj.
   Sasvim je prirodno   da čjovjek stižje tamo prema čjemu putuje. Zato je    velika nesreĆa po čjitav ljudski rod to što je     po napuštanju Edema Adam i dalje nastavio  pogrešnim putom. Tako se brzo  udaljio  od    rajskih predjela obasjanih Gospodnjom svetošĆu i toplinom, hitajuĆi u  ovozemaljske nepregledne močjvare obavijene tmastom i hladnom izmaglicom u kojoj neprestano vrebaju i gmižju gladni krokodili.  U močjvare u kojima ni jednog trenutka, veĆ milenijumima, nikad nije prestajalo zapomaganje   njenih ubogih stanara. Međutim, što su ljudi u veĆim mukama  sotona   sve lakše među njima  pronalazi    nove sluge za sebe. A  sve što su sotonine sluge na zemlji brojnije sve su veĆe nevolje i sve je snažjniji, uporniji, bolniji  i glasniji plačj  Adamovih potomaka. Na taj načjin poveĆanje  zla na zemlji povaĆava prečjnik   začjaranog kruga iz koga je čjovjeku svojim razumom nemoguĆe pronaĆi pravi izlaz.
   PutujuĆi prema paklu i đavolu čjovjeku nije  moguĆe stiĆi na potpuno suprotnu stranu puta, u raj i Carstvo Nebesko kod Gospoda, koji se,   uvijek nalazi   na samom počjetku žjivota svakog čjovjeka. Ni jedan žjivot  na zemlji kao ni van nje, ne možje počjeti bez Boga te je velika  sreĆa za čjovjeka biti  cio svoj žjivot   na tom počjetku sa Bogom i nikud se ne udaljavati  od njega. Pri ovom ne mislim da je svako biološko rađanje čjovjeka, odnosno čjovjekov dolazak na ovaj svijet, ujedno i njegov svojevrsni progon iz raja analogno onom progonu koje je imao naš praotac Adam nakon svog prvog sagrešenja, veĆ kad o ovom govorim više mislim na one Hristove riječji kojima naš dragi i mudri Spasitelj savjetuje čjovjeka da  iskrenošĆu i bezazlenošĆu svoga biĆa   zadržji nevinost i dobrotu svoje djetinje duše. Ti Hristovi savjeti glase ovako:
    "I donošahu djecu da ih se dotakne, a učjenici zabranjivahu  onima što ih donošahu. A vidjevši Isus uznegodova i rečje im: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božjje".(Marko, 10, 13.14.)
   To značji da Isus nije kazao čjovjeku da treba pretražjiti vaskoliki prostor s kraja ne kraj svijeta da bi našao izgubljeni raj i sreĆu kod Gospoda, veĆ da je  Carstvo Gospodnje,  prisutno u čjovjeku samo ga treba  bogougodnim žjivotom otkriti  i evanđelskim vrlinama svoga biĆa pothranjivati    kako  ne bi  u tmini ovoga svijeta nestalo.   Potrebno je to božjansko biserje ljudske duše zaštititi   od suludih  nasrtaja sotone koji je  izmislio vandalizam i na zemlji mu našao adekvatnu praktičjni primjenu    kako bi do temelja porušio i uništio ne samo sjeme tog predivnog,  rajskog vrta u čjovjeku, njegov mir i blažjenstvo, veĆ i komletnog čjovjeka i u duhovnom i u biološkom smislu.
   Sve su ovo važjni razlozi zbog kojih bi  čjovjek trebalo da maksimalno  angažjuje svu snagu svoga duha u cilju što  uspješnijeg odabiranja pravog puta.   To je po svojoj suštini   krajnje naporan, težjak i  bez pomoĆi Gospodnje  neostvariv zadatak jer su još prvi praroditelji čjovječjanstva, nakon svog  izgnanstva iz raja, udahnuli nevidljivi  dah smrti kojim je nebeski izgnanik  zlobno zagadio cijelu ovu planetu. Time je taj  pobunjenik i prevarant, svakom iskrenom čjovjekoljubivom i dobronamjernom čjovjeku, sluzi Gospoda Boga Višnjega,  onemoguĆio  vječjni žjivot na njoj, sve do onog  vremena u kome Će Spasitelj Isus Hristos uništiti sav ovozemaljski otrov i grijeh, a zajedno sa njim i sotonu,   začjetnika   svih ljudskih nevolja, patnji, svakog bola i zla. Dijelom zbog toga, ali i zbog mnoštva još drugih razloga, čjovjek se tokom svih generacija na ovoj zemlji trudio, da uobličjava i da usavršava plan zadovoljenja mnogih svojih potreba među kojima su bile u znatnom broju zastupljene i one koje su olakšavale rad sotoni na njegovom planu o uništenju vaskolikog ljudskog roda. Činio je to    vrlo čjesto u iskrenoj namjeri da učjini nešto   dobro,  što otvara put prema opštem  dobru i savršenstvu. Međutim, osotonjeni um  ljudski nikada nije bio toliko mudar i moĆan da to zbilja tako, po svojoj zamisli, sprovede u djelo, osim kada je bio u zajedništvu sa svojim Nebeskim Ocem.    Takav tok razvoja čjovjeka na zemlji milenijumima je bila svakodnevna realnost od koje su se jedino sluge Gospodnje, u skladu sa NJegovom svetom voljom i NJegovom moĆnom silom, čjuvale i zaobilazile je, prepoznavajuĆi u njoj zlo na koje su upozoravali  i glasno govorili o njemu.
   Čovjek na  zemlji žjivi nesvjesno čjeznuĆi i žjudeĆu za nekim rajem koga  osjeĆa   blizu, u sebi, a opet nedostižjnim i nepoznatim.
 

        ODNOS ČOVJEKA PREMA
            DUHOVNIM SILAMA
 

   OtrgnuĆem ljudskog uma od Gospodnje volje i od pomoĆi NJegove svete sile u cilju samostalnog ostvarenja  saznanja, čjovjek neminovno zalazi u vrlo opasne vrtloge sotonizma u kojima su mnogi ljudi neočjekivano našli vrlo tužjan kraj ne samo svog duhovnog nego i svog biološkog žjivota na zemlji. LJudski razum je po svojoj prirodi vrlo neosamostaljiv jer kao samostalan veoma je nestabilan i neodržjiv. Vrlo lako prijanja za sotonine mamce i prevare te tako širokim putom dobrovoljno  odlazi u ropstvo njegovim moĆnim silama. Zbog toga ljudski razum veoma puno podsjeĆa na neku sitnu    čjesticu elektrolita koja, nemajuĆi svoje trajno naelektrisanje svakog trenutka možje da mijenja svoj elekričjni naboj kako bi  veoma brzo i lako prišla nekoj  od elektroda, anodi ili katodi, zavisno od toga koja joj je bližja, a ne koja joj je po mnogo čjemu srodnija i prirodnija.   Zar taj, za čjovjeka nevidljivi, dio svijeta nije realan?   Zar međusobnu saradnju čjovjeka   sa   duhovnim i nevidljivim  svijetom kojega  predstavljaju anđeli Božjji i sotonski treba smatrati neprirodnom i nenormalnom, odnosno, paranormalnom? Čovjek je  čjak i u toku svojih najuobičjajenijih i svakodnevnih aktivnosti,  preko svojih misli u stalnom  kontaktu sa duhovnim biĆima  koja ga okružjuju. Dakle, ta su biĆa  apsolutna stvarnost isto onoliko koliko je  i čjovjek stvaran,  samo što  je Bog predvidio da ona budu smještena u nekom drugom obliku postojanja  kakav čjovjeku nije svojstven te zbog toga o njima kao i o načjinu njihovog komuniciranja sa njim, ljudi znaju zaista suviše malo. Naravno, to ne bi trebalo da bude ništa iznenađujuĆe niti neobičjno ako se pri tom uzme u obzir postojanje  ogromnog broja žjivih biĆa na zemlji koja žjive sa čjovjekom  u istim ovozemaljskim prostorima te su mu savršeno dobro vidljiva a čjovjek o njima, takoreĆi, skoro da nezna ništa.    Za dobrog poznavaoca Biblije, koja obiluje raznim i brojnim podacima takve vrste, to nikako ne možje biti fenomen u onom smislu u kojem ga žjele  predstaviti neki parapsiholozi. Sjetimo se podataka koliko je u starom vijeku bila zastupljena vjera u postojanje nevidljivog svijeta i u pojave proistekle iz njega.  Vjera u taj svijet  počjivala  je na svakodnevnom iskustvu, te saradnja sa njim     nije   smatrana neprirodnom, odnosno paranormalnom.  Tada su, na primjer,   proročjišta bila priznata kao posebne držjavne institucije sa vrlo važjnom i odgovornom društvenom ulogom. O opšem, a posebno o duhovnom kvalitetu, ovih proročjanstava, koja su služjila i kao važjni savjeti tadašnjim držjavnicima, treba vrlo obazrivo razmišljati. Prije svega i zbog toga što je među tim prorocima bilo ne samo pukih šarlatana i prevaranata, nego i onih koji su bili u vrlo prisnoj vezi sa sotonom. Primjera radi, postoje podaci o Pitiji, proročjici iz Delfe, koja je sjedeĆi iznad vrlo uske peĆine žjvakala lovorovo lišĆe i udisala omamljujuĆe pare nekih preparata koje je kuvala, da bi zapadala u neku vrstu transa u kojem bi, navodno, proricala. Prisjetimo se i Kiprijana iz Antiohije (Sirija) koji je od ranog djetinjstva bio vjerni služjitelj neznabožjačjkog boga Apolona. Vrlo rano i uspješno ovladao je brojnim čjarobnjačjkim vještinama i stekao demonsku mudrost kojom je čjinio zaista velika čjudesa. Neki podaci govore da je mogao da leti kroz vazduh, da hoda po vodi i da čjini mnogo još drugih čjarolija kojima je fascinirao ljude zbog čjega su  mnogi  u  svojim nevoljama tražjili pomoĆ od njega, ne znajuĆi da je to zapravo pomoĆ sotone koji  ih je gurao u još dublji ponor i duhovni mrak.  Posle mnogo godina svoga žjivota u bliskom zajedništvu i odanosti đavolu, Kiprijan je vlastitim iskustvom spoznao da je Božjja sila daleko jačja sila od njegove i sotonske, iskreno se pokajao  i u svojoj duši sotonu zamijenio Bogom posle čjega je stekao božjanski mir i blažjenstvo. Ne dugo nakon toga postao je hrišĆanski sveštenik a na kraju i vrlo revni episkop zbog čjega je od strane neznabožjca Evtolmija, vladara istočjnih rimskih pokrajina, bio osuđen, mučjen  i pogubljen.
   Nije samo naš vijek karakterističjan pojavom brojnih čjitačja sudbine i duhovnih iscjelitelja. Vjekovima se čjovjek trudio da pronikne u svoju i tuđu dušu, u njenu  buduđnost što je sotona, upliĆuĆi se svojim aktivnostima, veoma puno zloupotrebljavao sa ciljem da čjovječjanstvo zlouputi  opakim putevima. Korijeni takvih  namjera kod ljudi začjeti su još u doba Kaina sina Adamovog. Pogotovo se vračjarski zanat bio snažjno uvriježjio u njegovom potomstvu i evo traje sve do danas. U tim vještinama saradnje sa zlim duhovima uvijek se i u svakoj sredini  isticao po neki pojedinac koji je  smatran boljim i vještijim od drugih. Da bi predskazanje bilo ubjedljivije sotona je smislio da se to čjini uz izvođenje raznih i brojnih rituala a ne samo putem pukog pričjanja ili tumačjenja snova. U starom vijeku poznato je tumačjenje buduĆnosti i na osnovu leta ptica, utrobe žjrtvenih žjivotinja a posebno je bilo značjajno pomoĆu starih rukopisa kao što je bila kabala.  Neki današnji proroci i iscjelitelji, kojima je naučjno saznanje suštine brojnih procesa u prirodi oduzelo iz upotrebe njihovu mističjnu vrijednost, pri svojim seansama koriste neke novije i savremenije  metode ali uspjeh u njihovoj spoznaji buduĆnosti i u iscjeliteljstvu je ostao isti kao i kod onih koji su to radili milenijumima prije njih. Ovo potvrđuje kao istinitom pretpostavku da ni najsavremenija nauka nije ništa novo doprinijela u razotkrivanju mnogih tajni ljudskog uma i ljudske duše pa samim tim ni spoznaji ljudske buduĆnosti. Pristup unutrašnjim prostorima  ljudske duše i ljudskog razuma    moguĆ je onim duhovnim  biĆima koja dobro poznavaju sve lavirintske staze i prilaze  uskim vratima ljudske svijesti koja predstavlja i veliko raskršĆe   mnogih puteva.  Zbog toga  se možje smatrati ispravnom ona pretpostavka koja ide u prilog tumačjenju da je u svakom čjovjeku, koji se bavi gatanjem vračjanjem i sličjno, sigurno prisutno ono duhovno biĆe kome su svojstvene takve djelatnosti. Biblija nas pouzdano svojim štivima obavještava  da su takva angažjovanja uvijek bila svojstvena samo đavolu i da se  treba uklanjati od takvog čjovjeka u kome je đavo našao podoban "poslovni" prostor za svoje djelatnosti.     Na osnovama ova dva međusobno suprotna pristupa jednoj istoj pojavi, odobravanja i neodobravanja, možje se shvaatiti i razlika u načjinu odabiranja puta prema spoznaji buduĆnosti. Razlika nije u nedostatku žjelje za tom spoznajom kod starih Izrailaca, veĆ u njihovoj bliskosti sa Bogom i  monoteističjkom shvatanju svijeta. Za razliku od njih,  EgipĆani, Vavilonci   i Grci u to vrijeme su bili politeisti i neznabožjci što je bilo presudno da se u toj mjeri sotonsko učjenje ukorijeni u tim narodima.  Takva je  nauka bila  štetna po ljudsko biĆe u cjelini a pogotovo za njegov razum i dušu. Prije svega i zbog toga što je za pojavu takvih prorokovanja bilo potrebno isključjiti normalnu duhovnu aktivnost vlastitog biĆa. Bilo je potrebo zapasti u neki oblik transa da bi   čjovjek dožjivio neki poseban,  potpuno irealan svijet preko kojeg je stupao u kontakt sa demonskim silama, čjesto misleĆi da su Gospodnje, i primao od njih odgovarajuĆe poruke i savjete. Svakako da je usmjerenje ljudske duše prema Bogu njena prirodna a samim tim i normalna aktivnost i kao takva nije pogodna za  adekvatnu  služjbu đavolu, te je za takvu ulogu  neophodan  njen neprirodan i nesvojstven zaokret prema onom što je za nju nenormalno i strano, odnosno, potrebna joj je izvjesna adaptacija na   sile tame kao kada čjovjek vozeĆi se prijatnim i sunčjanim drumom naglo uleti u mračjni i dugi tunel. Dakle, prethodno je potrebno  isključjiti tu prirodnu i normalnu aktivnost duše kako bi se stekli uslovi za njeno onečjišĆenje i devalvaciju u svakom smislu, zapravo, da bi se stekli uslovi za njenu aktivnost u mraku  kojim sotona vlada.
   Međutim, Sveto Pismo obiluje podacima o spoznaji buduĆnosti, odnosno o  proročjanstvima koja su, prije svega po svom suštinskom karakteru, svom porijeklu i namjeni, u potpunoj  suprotnosti od prethodnih. Poruke sadržjane u njima poticale su od  Boga, a do naroda su kanalisane preko NJegovih slugu -proroka, koji su bili samo objavljivačji tih poruka.  Snaga Božjjih tajni sadržjanih u tim proročjkim porukama uvijek je bila srazmjerna duhovnom prosvjetljenju čjovjeka preko koga su se te poruke prenosile. Da je tako potvrĆuje nam biblijski izvještaj zapisan u Jovanovom Evanđelju koji glasi:
   "Odgovori mu Isus i rečje: Ako me neko ljubi, riječj moju držjaĆe, i Otac moj ljubiĆe njega; i njemu Ćemo doĆi i u njemu Ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječji moje ne držji………" (Jov.14,23.24.)
   Ovim riječjim Isus je žjelio upozoriti i na lažjne proroke i lažjne sluge  koji,  maskirajuĆi se govorom o dobru i ljubavi Božjjoj, pokušavaju proturiti svoju sotonizovanu ideju o uništenju ljudske duše i o potpunom poništenju snage zdravog ljudskog razuma. Apostol Petar je  svoje učjenike upozorio na opasnost od takve pojave prije skoro dva milenijuma sledeĆim riječjima:
   "A bilo je i lažjnih proroka u narodu, kao što Će i među vama biti lažjnih učjitelja, koji Će unijeti jeresi i pogibli, i odricaĆe se Gospodara koji ih iskupi i dovešĆe sebi naglu pogibao. I mnogi Će poĆi za njihovim nečjistotama, zbog kojih Će se pohuliti na Put istine. I u lakomstvu iskorišĆavaĆe vas varljivim riječjima; njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema. Jer kad Bog ne poštedje anđele koji sagriješiše, nego ih baci u okove mraka paklenoga, i predade da se čjuvaju za sud…..." (2. Pet. 2,1-4.)
   TumačjeĆi ove misli  Apostola Petra, koji je bio zaista   obdaren silom i mudrošĆu Božjjom, čjovjek možje da stekne dojam da posmatra zbivanja današnjeg vremena koje obiluje zapanjujuĆe velikim brojem i lažjnih proroka i lažjnih učjitelja. U svijetu skoro svakog dana se kod nadležjnih vlasti registruje po neka nova sekta koju vodi neki duhovni učjitelj. Koliko svi oni mogu biti  istiniti neka svako za sebe donese  svoj sud,   rukovodeĆi se i    riječjima Apostola Pavla kada kažje:
   "Jer Će doĆi vrijeme kada zdrave nauke neĆe podnositi, nego Će po svojim žjeljama okupiti sebi učjitelje da ih čješu po ušima. I odvratiĆe uši od istine, a okrenuti se bajkama".
   Iskrene sluge Gospodnje žjive po Zakonu Božjjem i po NJegovim svetim riječjima zabilježjenim u Svetom Pismu. Zbog toga su poznati brojni biblijski izvještaji koji govore o veoma prisnom odnosu i vrlo bliskoj saradnji Božjjih svetih ljudi sa Bogom i NJegovim svetim anđelima. Takva prisnost možje najpouzdanije da svjedočji o autorstvu njihovih riječji i misli. Tako su poznati slučjajevi da, ne samo  što su anđeli Gospodnji bili posrednici Gospodnjih poruka ljudima na zemlji,  nego su čjak ponekad Gospodnjeg čjovjeka i prenosili iz mjesta u mjesto kada je to bilo potrebno. Jedan takav slučjaj zabilježjen je u Djelima Apostolskim:
   "I ustavši pođe. I gle, čjovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Etiopske, što bješe nad svima njenim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik. Pa se vraĆaše, i sjedeĆi na kolima svojim čjitaše proroka Isaiju. A Duh rečje Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčjavši čju ga gdje čjita proroka Isaiju, i rečje: Da li razumiješ to što čjitaš? A on rečje: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čjitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onijem koji ga strižje, tako ne otvara usta svojih.  U njegovom ponižjenju ukide se sud njegov. A rod njegov ko Će iskazati? Jer se uzima sa zemlje žjivot njegov. Onda uškopljenik odgovori i rečje Filipu: Molim te, za koga ovo govori? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počjevši od Pisma ovoga, propovijedi mu evanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i rečje uškopljenik: evo vode, što me sprečjava da se krstim? A Filip mu rečje: ako vjeruješ od svega srca, možje. A on odgovarajuĆi rečje: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božjji. I zapovijedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad iziđoše iz vode Duh Sveti pade na uškopljenika, a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik, nego otide putem svojim radujuĆi se.  A Filip se obrete u Azotu; i prolazeĆi propovijedaše jevanđelje svima gradovima, dok ne dođe u Kesariju." (Djela, 8,27-40)
   Na osnovi ovog biblijskog izvještaja možje se pouzdano konstatovati da je postojala, a sigurno da i dan danas postoji, veoma tijesna saradnja između pojedinih ljudi i nekih duhovnih biĆa koja se eto, kao što je to bilo u slučjaju sa Filipom,  odlikuju pravim čjudom da prenose čjovjeka    iz jednog u drugo udaljeno mjesto.
    Božjji proroci,  da bi objavljivali Gospodnju volju, nikad nijesu morali   isključjivati svoju normalnu duhovnu aktivnost, što najčješĆe čjine sluge sotonske pri   svojim seansama. Naprotiv, sluge Gospodnje se trude da  cijelim svojim biĆem   budu što bližje Bogu kako bi upravo na taj načjin stvorili najpovoljnije uslove za  uspostavljanje što normalnije i što prirodnije duhovne aktivnosti svoga biĆa. Normalna duhovna aktivnost čjovjeka, zapravo,  jedini je načjin na koji ljudsko biĆe možje dospjeti u neophodno prisan odnos sa Bogom, a samo   prisan odnos sa svojim Gospodom možje usloviti uspješno osluškivanje i vjerodostojno  objavljivanje NJegove svete volje onima koji  je najviše trebaju znati. Ovdje je jasno primjetan jedan zatvoreni krug na relaciji odnosa  između uzroka i posledice, odnosno, na relaciji Boga kao uzroka i čjovjeka kao posledice.
   U Bibliji stoji podatak da je  anđeo Gospodnji iz nekog udaljenog mjesta prenio proroka Avakuma da bi nahranio proroka Danila, što značji da je Gospod u svakom trenutku vodio brigu o svojim prorocima, vjernim slugama. Da ih je uvijek izbavljao iz teških i opasnih situacija i da nije dozvoljavao da stradaju napušteni i zaboravljeni. Zato je Apostol Petar kazao:
   "Zna Gospod pobožjne da izbavlja od iskušenja, a nepravednike da čjuva za kaznu u dan sudnji". (2. Pet.2,9.)
   Prema tome, oduvijek su postojale dvije vrste proroka: Istiniti i lažjni, odnosno, Gospodnji i demonski. I jedni i drugi najčješĆe  tvrde da uvijek govore isinu i samo istinu; da žjele objaviti samo Božjju volju i ničjiju drugu; da samo žjele spasiti   čjovjeka  od grijeha i smrti i ništa drugo. Govore da jedino oni nastupaju u ime Boga i da su samo oni  i niko drugi od svih ljudi na zemlji, zaogrnuti plaštom pravednosti i svetosti. Pri tome  lažjni, sotonski proroci    lažju, u čjemu su veoma vješti. Oni čjak znaju da  koriste sličjna sredstva kao što ih  koriste i vojni špijuni, koji se zbog uspješnijeg obavljanja zadatka, prerušavaju i oblačje na sebe  uniforme  neprijateljske vojske, učje njihovu obuku, pozdrave kao i jezik da bi izgledali što sličjniji njima, svojim neprijateljima, kako ih ovi ne bi prepoznali i otkrili. Lažjni proroci nastoje da po svemu izgledaju isto kao i Gospodnji koji uvijek govore istinu i samo istinu. To prerušavanje neki su usavršili do visoke perfekcije zbog čjega vrlo čjesto uspijevaju u svojoj prevari, te se opravdano možje  reĆi da zaista predstavljaju realnu opasnost po vaskolik ljudski rod na zemlji. Na opasnost od njih upozoravao je  Isus Hristos prije skoro dva milenijuma sledeĆim riječjima:
   "Čuvajte se lažjnih proroka, koji vam dolaze u odijelu ovčjijem, a iznutra su vuci grabljivci". (Mat. 7, 15.)
   U kontekstu sa ovim i Jovan Bogoslov u svojoj Prvoj poslanici  je kazao:
   "LJubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego ispitujte duhove, jesu li od Boga; jer mnogi su lažjni proroci izlazili u svijet". (1. Jov. 4,1.)
   Jedino su istiniti oni ljudi koji govore nadahnuti duhom koji dolazi od Boga. Apostol Pavle zato kažje:
   "Jer koje vodi Duh Božjji oni su sinovi Božjji". (Rim. 8,14.)
   Naravno, oni ljudi čjijim je razumom ovladao duh  zlobnog đavola i navodi ih na svakojako zlo ovoga svijeta, mogu se komotno nazvati sinovima đavoljim. Pri tom treba imati na umu da nijedna vjeroispovijest nije oslobođena moguĆnosti da i u redovima njenih vjernika, pa čjak i u redovima njihovog sveštenstva, nema neka osoba u kojoj stalno ili povremeno ne prebiva duh sotone da bi kao takva, osotonjena,  napravila razdor i razjedinila crkvu  čjiji je ona čjlan. Na takvu pojavu Apostol Pavle upozorava riječjima:
   "Molim vas pak, braĆo, da pazite na one koji čjine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučjiste, i klonite ih se". (Rim. 16, 17.)
   Iz istorije  hrišĆanstva,  u kome je uvijek  bivalo zaista veliki broj razdora, možjemo vidjeti koliko je Apostol Pavle bio u pravu kada je ovo kazao. Ovladavanjem umom ne samo običjnih, nego i vrlo moĆnih i uticajnih ljudi, kako u crkvi tako i van nje, Lucifer je permanentno  remetio mir i slogu među ljudima. Trudio se da svojim  zlim duhom bude što prisutniji u razumima što veĆeg broja ljudi širom planete kako bi perfidnije a samim tim i što uspješnije mogao  čjiniti što veĆe nevolje svih vrsta a koje samo on, u svom đavoljem umu možje da smisli.  U tome je iz vijeka u vijek sve više uspijevao tako da danas imamo svijet pretovaren najraznovrsnijim grijehovima koji produkuju iz dana u dan sve veĆa i smrtonosnija  zla, tako da se svaki normalan čjovjek     upita,  dokle Će Bog   sve to da gleda i da trpi.
 

             MEĐUSOBNI ODNOS
              ČOVJEKA I SOTONE
 

   Sotona je  odmah nakon  Božjjeg stvaranja Adama i Eve u Edemu,  uspostavljao neke, uslovno rečjeno, konvencionalne, odnose sa  ljudskim rodom. Zlokobno utjelovljenje  bliske saradnje sa sotonom odnosno neprirodno i smrtonosno srođavanje čjovjeka sa  njim   produkt je prvog pada čjovjeka (Eve i Adama) pred đavoljim zavodništvom.
    Gospod je čjovjeka stvarao  mudro držjeĆi se   postojeĆeg plana o stvaranju Svijeta. Stvorivi ga po svom liku i obličjju, čjovjek je bio apsolutno osposobljen za bogougodan žjivot u Edemu pod nadzorom svoga Stvoritelja. Međutim, za razliku od Boga, sotona je  upotrijebio čjovjeka kao eksperimentator   za svoje eksperimente, bez  prethodnog iskustva.  Vremenom,  proučjavajuĆi  čjovjeka kao objekat koga treba u potpunosti osvojiti i pokoriti,  stvarao je odgovarajuĆe formule i sheme po kojima se,   sve bližje primicao tome cilju. Iako je te svoje  metode vrlo vješto ugrađivao u veoma krupne planove o uništenju ljudske vječjnosti sa Bogom, sotoni nikad nije pošlo za rukom da bilo što  učjini bez veĆeg ili   manjeg   zla.  Sva su djela njegovog izopačjenog uma  u njegovom stilu izopačjena i podla pa samim tim i sa ograničjenim rokom trajanja, do  sudnjega dana. Zbog toga je on uvijek  u žjurbi jer  se svakog čjasa rađaju sve novije   potrebe za izmišljanjem nekih drugih i efikasnijih formula i planova, posebno za svakog čjovjeka, svaku ličjnost ponaosob. Nije  rijedak slučjaj da je neki sotonin plan koji  na nekom čjovjeku   dava veoma uspješne rezultate po sotoninom sistemu vrijednovanja,   primijenjen na  drugom čjovjeku,   potpuno nefunkcionalan. Zbog toga je sotona primoran da za svakog čjovjeka   i za sve prilike posebno smišlja  usko specifičjne  planove okupacije i pokoravanja. I sa ovog aspekta posmatrano njegovo djelovanje na čjovjeka  se  veoma puno razlikuje  od Gospodnjeg jer SvemoguĆi Svestvoritelj ima jedan stalan neprpomjenljiv i vječjan zakon za sve generacije i sve  ljude   i kroz sva   vremena na zemlji, u čjemu se, između ostalog,  ogleda i NJegova sveta premudrost, savršensvo i neuporedivost sa bilo kim i sa bilo čjim. To je zato što je Bog  svoje Zakone izgradio na vječjnoj istini i pravdi koja nema potrebe za izmjenama, dok sotona   uvijek  sve svoje planove zasniva na pretpostavkama, na lažjima i na  potpunoj nepravdi, te je zbog toga nužjno svakog trenutka mijenjati  ili dopunjavati ih. Svi su  Božjji Zakoni u vezi sa čjovjekom savršeno određeni i jasno iskazani, dok su sve sotonine pretpostavke neodređene i nejasne. Priroda tih pretpostavki odražjava osobeno svojstvo plana zasnovanog na njima. Međutim, čjovjek prosvijetljenog uma mudrošĆu Gospodnjom, lako uočjava maštovitost i suštinsku neodržjivost đavoljih spletki. Sve to ukazuje na prirodu đavoljeg posla s čjovjekom kao i na neodržjivost sotonskih zamisli.  Sotona se u  svom poslu ispraksirao do perfekcije tako da su njegove pretpostavke ponekad veoma bliske i sličjne istini što ozbiljno ugrožjava moguĆnost pravilnog određenja čjovjeka prema njima.  Obezbogovljeni čjovjek iduĆi prema tim nazovi istinama možje da lako propadne u bezdan lažji. Tako svaka sotonina, uslovno rečjeno: istina, sadržji samo formalnu valjanost, te se kao takva  faktičjki ne možje održjati jer ne posjeduje onu suštinu kojoj ljudski razum po svojoj bogolikoj prirodi težji.  Na taj načjin sotona, nedovoljno obogovljenom čjovjeku, onemoguĆuje da sagleda jasnu razliku između stvarne istine i pretpostavke koju mu on kao vješti prevarant, potura umjesto nje. Upravo zbog formalnog statusa istine u sotoninim pretpostavkama, đavo je primoran da  vrlo pedantno vodi račjuna i o njihovom primamnom dekoru, te su najčješĆe opremljene žjivopisnim verbalnim ilustracijama od strane svojih poslušnih slugu, koje mu služje isključjivo kao sredstvo za ubjeđivanje, odnosno pokušaj ubjeđivanja, čjovjeka. Nijedan neuspjeh u tome sotonu neobeshrabruje, veĆ, napuštajuĆi neodgovarajuĆu i nedoslednu metodu, ko zna po koji put, ponovo svom svojom silom usredsređuje se na čjovjeka primjenjujuĆi druge, ili usavršavajuĆi veĆ postojeĆe,  instumente prevare.  Pri svemu tome sotona vješto zloupotrebljava prirodnu ljudsku osobinu, koja je više slabost nego li vrlina, da čjovjek na neke stvari pretjerano puno, možjda čjak i nepotrebno puno,  koncentriše svoju pažjnju, dok mnoge druge olako previđa, umjesto da   tačjno i nepogrešivo utvrđuje prioritete posmatranja  vrijednosti uz odgovarajuĆe doziranje potrebnog intenziteta svoje pažjnje.  Pošto se to tako ne događa, jer je ljudski razum slab da sagleda svu realnost i zamke ovog svijeta sotona vrlo vješto, kao profesionalni diverzant, prolazi  "između kapi" te zauzima strateški značjajne kote unutar ljudskog uma i na njima instalira svoje potrebne instrumente i čjini značjajan korak u pravcu njegove potpune okupacije i osvajanja.
    Dok Gospod svojim Zakonom žjeli da duhovno  obnevidjelog čjovjeka podigne   i da njegov žjivot okrene  prema nebu i vječjnosti,  sotona   nastoji da ga što više zagnjuri u  ovosvjetski bol, tugu i nemir kako bi  u   dubinama neznanja, praznovjerja i krive nauke njegovu dušu zauvijek sputio. Sotona  nastoji da pojačja, čjak da do beskraja rasplamsa strasti  u čjovjeku, da bi kroz  njih, kao zlikovac kroz tajni podzemni prolaz, prišao što bližje njegovoj duši i učjinio je malom i nečjistom. Često taj put sotoni nije nimalo lak, jer da bi stigao do nje prethodno mora da savlada jake barijere ne samo ljudske svijesti veĆ i njegove podsvijesti u kojima Bog ima neizbrisiv pečjat svoga imena kao Stvoritelja.
    Ipak je sotona u velikoj mjeri uspio da u ljudskom umu  instalira jaku sklonost prma obrazovanju mentalne slike onog objekta kojeg u datom momentu potrebuju njegove tjelesne strasti a nijesu u moguĆnosti, nijednim pipkom svojih osotonjenih čjula, dokučjiti ga. Time se dopunjuje permanentna predstava o trajnoj nemoguĆnosti uspostavljanja ravnotežje između tražjenog, odnosno potrebnog, i onog nađenog, odnosno postignutog, što uzrokuje stvaranje i jačjanje teškog, bolnog i razočjaravajuĆeg osjeĆanja nemira i opšteg  nezadovoljstva unutar čjovjeka koje traje  permanentno kroz sve generacije čjovječjanstva.  Više refleksnim nego li svjesnim aktivnostima čjovjek s vremena na vrijeme, pokušavajuĆi da izbjegne bol svoje duše,  maštom ulazi u predugačjke i prijatne perivoje svijeta kojeg mu je sotona, obilazeĆi njegov razum,  dočjarao i sklonio unutar  njegovog  čjulnog  biĆa. Tako čjovjek postaje   isključjen  iz realnosti a samim tim i iz borbe za silu Gospodnju, stalnu i stvarnu nit vodilju prema   miru   u vječjnom zajedništvu sa NJim.    Vječjni žjivot čjovjeka u Carstvu Nebeskom je moguĆa  realnost isto koliko je realno i njegovo postojanje na zemlji. Međutim,  ako se čjovjek na bilo koji načjin isključji iz osnovnog i bogopodobnog smisla ovozemaljske realnosti, nije mu moguĆe  iĆi prema vječjnosti i Bogu.     Zbog toga sotona uporno, kao golema, nemirna i    ljudožjderna ažjdaja koja  mrsi površinu mirnog i bistrog planinskog jezera,    nastoji da zamagli ogledalo Božjjeg Zakona na kome se ogledaju Adamovi potomci jer je njemu  veoma stalo do toga da čjovjek ništa ne vidi onako kakvo zaista jeste, da mu nije ništa bistro i jasno  veĆ da mu je sve mutno i zamršeno i da sve stvari i pojmove vidi onako kako bi to on, sotona, žjelio.
 

          SOTONA I LAŽNI PROROCI
 

    Govoriti o sotoni i njegovim aktivnostima na zemlji u vidu djelovanja kroz neke ljude, svoje sluge i lažjne proroke, ne možje biti prazno i nepotrebno teoretisanje o nečjem nepostojeĆem, veĆ je to kroz sva vremena, ne samo ovo današnje, bila nasušna  potreba da bi se običjan čjovjek na vrijeme upozorio na opasnost od nečjeg realnog i postojeĆeg. Dobro poznavanje ove pojave, koja je po svojoj prirodnoj suštini  realan i svudaprisutan problem, za pravilan  ovozemaljski žjivot čjovjeka, predstavlja svojevrsni ustanak protiv sotone i protiv uspostavljanja njegovih institucija zla širom ove planete. To je svojevrsno osvjetljavanje svih prepreka i ambisa na putu prema nebu. To je i progon svih tmina iz utrobe  ljudske duše.
   Ma sa koje strane bio posmatran ovaj problem, mora se zaista nedvosmisleno zapaziti ono što ga posebno karakteriše i čjini zabrinjavajuĆe opasnim, a to je da se  sotona okrenuo čjovjeku, odnosno da je svojom silom takoreĆi opkrilio čjovjeka  sa svih  strana u čjvrstoj namjeri da se, ne birajuĆi načjine ni putove,  što intimnije utka u ljudsko biĆe kako bi, djelujuĆi iznutra, čjovjeka lakše i detaljnije srušio i razorio. I taj sotonski stil uništenja svoga neprijatelja, odnosno čjovjeka,  u mnogome podsjeĆa na načjine nekih današnjih velesila koje infiltrirajuĆi svoje ljude u vlade, predsjedništva i druga ključjna mjesta drugih zemalja, sa lakoĆom ih ruše upravo tim putem rušenja -iznutra. Sa strane gledano reklo bi se da se ta držjava srušila sama od sebe isto kao što bi se moglo reĆi za čjovjeka, nakon uspješnog angažjmana sotone u njemu, da je sam sebe uništio, ubio i sličjno.     Pokretan   zluradim osjeĆanjima poput silne i ljute  nemani, sotona  u te svrhe najčješĆe koristi ne samo sebe veĆ i ranije pridobijene ljude kao instruktore i predavačje svoje nauke i umjeĆa. U jednoj odmakloj fazi njegovog djelovanja,    sotona zna da ovlada razumom istog tog čjovjeka da bi ga vrlo vješto uključjio u   proces vlastitog uništenja. Dogođajima svakodnevnice, koji su prepuni valjanim  primjerima niza raznih samouništavajuĆih aktivnosti čjovjeka,  možjemo se pouzdano uvjeriti u takav načjin djelovanja sotone na ljudski rod.
    Zna lukavi sotona da pridobije ljudsku pažjnju  i da potpuno ovlada čjovjekom, odnosno, njegovim umom. Zna on šta treba  čjiniti da bi mu ovaj postao poslušnik i odani sluga, njegov  svojevrsni agent, koji za  osnovni cilj ima širenje i učjvršĆivanje  krivovjerne vlasti i uprave na zemlji. LJudi kojima vlada sotona lako postaju pravi ambasadori pakla koji obavljaju za sotonu izuzetno važjne  uloge na zemlji.  NJihova savjest, na žjalost, prestaje da funkcioniše po  nalogu Svetog Duha. Opštim razduhovljenjem takvog čjovjeka njegovim razumom počjinje da kormilari duh đavolji, što ne možje uvijek tako uspješno prikriti bez obzira koliko se istinski trudio u tome. PripadnošĆu demonskom poslu   sluga đavolji   otkriva svoje pravo  lice i namjeru,   jer iza svih njegovih radnji uvijek stoji sotona, pali anđeo koji je nakon uništenja  dobra u sebi usmjerio svu svoju moĆ da i u čjovjeku unište sve što je istinski dobro. On je  žjivo, bestjelesno,   razumno,  veoma moĆno, ali od svega drugog najviiše nemoralno i obezbogovljeno  biće.
   Neki biblijski izvještaji govore da demoni imaju   osim dobro razvijenih čjula svojstvenih čjovjeku, još i veliku moĆ da čjine znatna čjudesa. Biblija obiluje  izvještajima koji svjedočje o postojanju demona na zemlji i njihovom uzrokovanju brojnih zala, samostalno, ali i posredno preko ljudi u kojima  svojom demonskom silom mogu biti prisutni da bi  na taj načjin usmjeravali njegove aktivnosti prema ostvarivanju njima svojstvenih, đavoljih, ciljeva. O tome postoji izvještaj zapisan u Lukinom evanđelju čjiji jedan njegov dio glasi ovako:
   "A učjaše u jednoj sinagogi subotom. I gle, bješe ondje žjena koja imađaše duha nemoĆi osamnaest godina, i bješe zgrčjena, i ne mogaše se nikako uspraviti. A kad je vidje Isus, prizva je i rečje joj: Ženo, oslobođena si od nemoĆi svoje. I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga. A starješina sinagoge, negodujuĆi što je Isus iscijeli u subotu, odgovorivši rečje narodu: Šest je dana u koje treba raditi: u ove, dakle, dolazite te se liječjite, a ne u dan subotni. A Gospod mu odgovori i rečje: Licemjere, svaki od vas ne odriješuje li u subotu svojega vola ili magarca od jasala i vodi da napoji? A ovu, kĆer Avramovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotni?"( Luka, 13, 10-16.)
    I na osnovu ovog malog dijela izvještaja, kakvim Sveto Pismo  obiluje, možjemo da shvatimo ne samo kolike su đavolje moguĆnosti veĆ i kakve sve načjine možje da koristi da bi svoje moguĆnosti zloupotrijebio. U našem narodu nije slučjajno nastala navika da se kažje da je "đavo ušao u njega" za nekog čjovjeka koji  svojim ponašanjem pokazuje sklonost da čjini mnoga zla i da izaziva pometnje, svađe  i nerede u društvima u kojima se običjno kreĆe. Đavo zaista možje da bude prisutan u čjovjeku a da to  ljudi sa kojima taj čjovjek opšti čjak i ne primjeĆuju, jer đavo kao najlukavi i najpodmukliji stvor koji je ikad na zemlji postojao, zna sve metode kamuflažje, zavaravanja čjovjeka i bezbroj raznih drugih marifetluka koji su samo njemu svojsveni a koje sprovodi najčješĆe kroz njemu predane i odane ljude.
   Međutim, sotona ne mora biti prisutan samo u čjovjeku  i ovladati njime, on možje isto tako uspješno boraviti i u žjivotinjama. O tome nam svjedočje izvještaji zapisani takođe u Lukinom evanđelju:
   "A pošto iziđoše demoni iz čjovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se." (Luka, 8, 33.)
   Koliko sotona možje u svojim zlim namjerama biti uporan i moĆan  možjemo zapaziti iz biblijskog teksta koji govori o njegovom kušanju čjak i Sina Božjjeg, Isusa Hrista:
   "Tada ga đavo odvede u Sveti Grad i postavi ga na krilo hrama." (Mat. 4, 5.)
   Ovdje se primjeĆuje moguĆnost vrlo složjenog sotoninog djelovanja na pojedinu ličjnost koju bi on smatrao "tvrdim orahom" kakav je bio i  Gospod Isus Hristos dok je bio na zemlji u ljudskom tijelu.   Zapravo, on je dobro znao ko je Hristos i kakva mu opasnost prijeti od NJega. Zbog toga sotona nije na    uobičjajen načjin   započjeo onaj poznati dijalog kušanja Isusa, nego ga je prvo postavio  na posebno mjesto kakvo je bilo krilo hrama smatrajuĆi da odatle možje bolje prezentirati svoju ponudu, mito, kojim bi potplatio Isusa da ga   ne bi razotkrio u pravom svijetlu.  Sotona je htio da i dalje ostane prikriven  njegov đavolji identitet kako bi do kraja sproveo ulogu uništitelja zemlje i svega što je na njoj. To najvjerovatnije značji da ga je  iznio na krilo hrama, što ukazuje na njegovu moguĆnost prenošenja čjovjeka sa mjesta na mjesto.   U knjizi o Jovu 1, 16. postoji izvještaj o tome kako je sotona izazvao zastrašujuĆe promjene u prirodi od čjega su stradali mnogi ljudi zaposleni na  Jovovom imanju, kao i njegova stada ovaca.
   "Dok ovaj još govoraše, dođe drugi i rečje: oganj Božjji spade s neba i spali ovce i momke, i prožjdrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim."
   U momentima kada je sotoni  Gospod predao Jova i sve njegovo, sotona nije ni jednog trenutka oklijevao veĆ je poduzeo sve što je bilo u njegovoj moĆi da bi prisilio Jova  na sumnju u snagu sile Božjje i NJegovu milost  ljubav i zaštitu svih svojih vjernih slugu. Htio je sotona da prisili vjernoga Jova na hulu i neposlušnost prema Bogu, na njegovo odricanje  svoga Stvoritelja. Međutim, iz narednog biblijskog teksta možjemo vidjeti da je sav taj trud sotonin bio uzaludan. Jova nije mogao   ni čjim ni uplašiti ni pokolebati,  a još manje  ucijeniti da bi  vjerni sluga Božjji,   duhom posustao a vjerom u svoga dobrog Boga  poklekao. Đavo nije mogao   prisiliti Jova na sumnju u  veliku milost i ljubav Gospodnju prema ljudskom rodu i NJegovu sigurnu i moĆnu zaštitu svakog onog ko Ga iskreno voli i poštuje kao svog Oca i svog Gospodara.
    Iz nekih drugih bibljiskih navoda se vidi da sotona veoma lako možje     veliki dio svoje moĆi prenijeti na svoje podanike, ljude, kako  bi ga oni svojim zlim djelovanjem   dosledno zamjenjivali ovdje, na zemlji. To se možje  manifestovati na veliki broj načjina: od njegovog uobičjajenog infiltriranja  u svakodnevne ljudske aktivnosti pa do nekih neuobičjajenih pojava  koje izvode razni magi, predskazivačji,  vračjari, čjarobnjaci, ekstrasensi kao i kontakteri sa vanzemaljskim biĆima.    Zbog toga mu oni služje i kao uporni propovijednici njegove nauke, odnosno, kao  predskazivačji raznih dogođaja koji se u stvarnosti ne moraju nikad dogoditi ali je za sotonu vrlo bitno da ljude držji u tenziji njegovog  iščjekivanja. Ipak, na osnovu današnjeg stanja u našem narodu, možje se konstatovati da je sotona  u najveĆoj mjeri svoje sluge angažjovao kao razne "čjitačje" sudbine i kao moĆne "iscjelitelje" iako je čjovjeku, čjiji je razum dovoljno prosvijetljen mudrošĆu Božjjom, veoma lako uočjiti da su sva ta proročjanstva đavoljih slugu, kao i njihova stvarna iscjeljenja,  bazirana isključjivo na prevarama i lažjima, zbog čjega  se, iz razumljivih razloga, i nazivaju lažjnim prorocima. U stvari, nekada se njihova predskazanja mogu slučjajno i obistiniti, ali zaista samo slučjajno, slučjajnim poklapanjem sa predviđenim, što se naravno, ne možje pripisati kvalitetnoj tačjnosti njihovog prorokovanja.
   Neki ljudi sotoninog čjovjeka smatraju čjudotvorcem pridavajuĆi mu pri tom veliku pažjnju, značjaj i svojevrsno poštovanje zbog njegovih nadljudskih moĆi kojima čjini, ponekad, zaista golema čjudesa. A da li su u pravu? U ovom svijetu   u kome su mnoge stvarnosti vidljive i opipljive za sva tjelesna čjula, postaje prava senzacija, "čjudo neviđeno" ako se učjini vidljivim ono što u stvarnosti svuda oko nas postoji i koje je od uvijek postojalo samo u nekom drugom obliku i u drugim dimenzijama. Takva vizualizacija za sotonu nije nemoguĆa, jer je on duhovno biĆe čjije ovoprostorno postojanje na zemlji nije uslovljeno i ograničjeno   zakonima ovozemaljske materije, što mu omoguĆava da možje za ljudsko oko biti vidljiv isto kao  i nevidljiv.  Toga čjovjek treba biti uvijek dobro svjestan i bez izčjuđavanja kloniti  se svakog kontakta ne samo sa sotonom nego i sa njegovim slugom, lažjnim prorokom, čjija duša i razum vrenenom postaje    veoma velika i moĆna laboratorija i najsložjenijih planova za sva, ili skoro sva, zla na zemlji.
    Što je još gore, u ovom svijetu vidna je tendencija njihovog umnožjavanja, a srazmjerno tome i pogoršavanja ukupnog morala ljudskog roda sa zapanjujuĆom devalvacijom svih etičjkih kvaliteta ljudske ličjnosti. Sotona je zaista vješto zloupotrijebio čjovječjju dušu kao glavni centar ljudskog biĆa podoban za raznovrsne mističjne procese i njima skladna  događanja. Zar sve to treba smatrati toliko nadprirodnim i čjudesnim. Na protiv, ta svakominutna dešavanja širom ovog obesveĆenog i pomračjenog svijeta  treba shvatiti onakvim kakva jesu i uz Gospodnju podršku, budno, uporno i neumorno stražjiti nad svojim umom i nad svojom dušom, a pogotovo nad svojim srcem kako mu se  ne bi  sotoni   približjio pa čjak ni onda kada dolazi u liku Božjjeg anđela i velikog ljudskog dobrotvora.
 

SNOVI KAO PUT SPOZNAJE
                 BUDUĆNOSTI
 

   Još od najstarih vremena snovi su bili najčješĆi i najneposredniji oblik  spoznaje buduĆnosti koje je čjovjek oduvijek nastojao da razjasni  ne samo  u smislu njihovog predskazanja događaja veĆ i u mnogim drugim aspektima. Zbog toga je zanimanje čjovjeka za snove, iako prastaro, istovremeno fascinantno i senzacionalno novo. Naučjnici raznih profila    na raznim meridijanima   vrlo su intenzivno proučjavali sve vidove spoznaje buduĆnosti pa i one putem snova. Zbog toga su snovi   postali veoma važjan predmet tumačjenja i izučjavanja  ne samo  pozitivne nauke, veĆ i  parapsihologije, kao što su neki  oblici telepatije, vidovitosti, prekognicije i  mnoge druge pojave koje se odigravaju izvan onog što je smatrano prirodnim i normalnim,  ali uvijek bez validnih rezultata.
   Zanimljivo je da se danas izazovu tumačjenja snova kao i drugim oblicima spoznaje buduĆnosti mnogo više okreĆu parapsiholozi nego li psiholozi, psihijatri, filosofi i teolozi  iako snovi nijesu samo psihičjki procesi na koje čjovjek svojom sviješĆu, a samim tim ni svojom voljom ne možje bitno uticati, veĆ su to procesi koji su u neraskidivoj i konstantnoj vezi sa bitnim osobinama čjovjeka, pa i sa njegovim mjestom  u univerzumu. Razjašnjenje snova ne zahtijeva samo dobro poznavanje čjovjeka sa psihofizičjkog i duhovnog aspekta veĆ zahtijeva  i ispravne  odgovore na mnoga pitanja kosmološke prirode pa čjak i moderne fizike. Pošto  prosječjnom čjovjeku nije dostižjna sveobuhvatna spoznaja ovog kompleksnog aglomerata faktora koji utičju na razne profile snova   i njihovo međusobno prožjimanje, postaje razumljivija moguĆnost njihovog pogrešnog tumačjenja. LJudski razum  nije toliko moĆan da samostalno, bez  pomoĆi sile Svestvoriteljove, razotkrije, prikupi i memoriše taj preveliki broj podataka koji se odnose, ne samo na uslovljenost procesa sna u njegovom psihofiziološkom smislu, nego i na njegovu duhovnu prirodu. Svakodnevna iskustva u vezi sa tim potvrđuju potrebu čjovjeka da samo u prisnom zajedništvu sa Bogom traga za razjašnjenjem svih procesa sa kojim dolazi u kontakt pa i sa snovima. Bez Boga, NJegove trajne pomoĆi,  čjovjek nije u moguĆnosti da pravilno shvati, emotivno i psihičjki dožjivi, a još manje da razgraničji to čjudesno međusobno uplitanje nadprirodnog, odnosno onog što ljudskom umu nije dokučjivo, u prirodno, odnosno u ono što je čjovjekovoj spoznaji bližje  i obuhvatljivije. Uz Boga sve je to drugačjije. Savjest i unutrašnji zahtjev ljudske duše za zajedništvo s Bogom, koji su važjni imenitelji ljudske prirode, znatno doprinose uspostavljanju određenog stava čjovjeka prema objektivnoj stvarnosti ljudskog žjivota u opštem smislu. Nedovoljno savršeni i nedovoljno obogovljeni ljudski razum nije moĆan a ni dostojan Gospodnjeg povjerenja i oslonca. Zbog toga bi trebalo da čjovjek cjelokupno svoje biĆe, podvrgne intenzivnom duhovnom očjišĆenju i pravilnom odgoju svih u njemu duhovno podobnih i kvalitetnih zametaka kako bi jednoga dana postao biĆe spremno da se susrete sa svojim Bogom i da primi na sebe  svete obaveze i  nebesko poznanje mnogih tajni buduĆnosti pa i snova.
  Dokle god Gospod u ljudskom srcu vidi znakove duhovne nesavršenosti oblikovane  porivom pakosti i mržjnje prema bilo kome, neĆe tome čjovjeku dati svoje snage i moĆi jer zna da bi je on, dobivši je, zaista zloupotrijebio usmjeravajuĆi je protiv drugih ljudi, što značji i protiv NJegove svete volje.  Bog u tome ima iskustvo sa Luciferom koga je bio obdario zaista velikom silom svojom. Ne treba podsjeĆati koliko i kako je taj anđeo Svetlonoša nakon toga otkazao poslušnost Bogu i svu tu silu i povjerenje zloupotrijebio usmjerivši je upravo protiv svog Stvoritelja, protiv Onoga ko ga je i učjinio tako moĆnim i jakim. Zar onda ima razloga smrtni čjovjek da se ljuti i žjali  na Boga što mu svemoguĆi Gospod ne da svoju  nadčjovječjansku, božjansku, silu i moĆ kad ni sam čjovjek nije najsigurniji da u nekom trenutku emotivnog haosa više ne bi umio da vlada njom.  To bi izgledalo kao kad bismo umjesto zvečjki, dali ključjeve od lansirnih rampi raketa sa nuklearnim bojevim glavama malom djetetu,  da se igra sa njima.   Bog dava svoju silu moĆ i znanje samo onom čjovjeku sa kojim ima veliko iskustvo i značjajno povjerenje; dava čjovjeku u koga je siguran da Će sa tim NJegovim bogatim darovima znati i htjeti da  pravilno   raspolažje. Samo takav čjovjek možje posjedovati Božjju silu, tu neshvatljivo veliku  energiju,  kojom možje zaista da učjini   velika i  raznolika  djela. Samo takav čjovjek možje znati ono što drugim ljudima nije dostupno. Samo takve ljude Bog obznanjuje svojom mudrošĆu i čjini ih moĆnim da vide i ono što  je  smješteno izvan horizonata  ovozemaljskih vremenskih prostora.

               BIBLIJSKI PODACI
                      O SNOVIMA

 
    Duša ljudska je smisaona tvorevina Svevišnjeg Boga. Dok je u ljudskom tijelu, osim što održjava u zajedništvu materijalne i nematerijalne elemente čjovječjjeg biĆa, još ga   neprestano i u cjelini povezuje sa svojim Tvorcem i izvorom žjivota. Ona je  centrala duhovne sfere  i svih duhovnih zbivanja svakog čjovjeka kroz čjije  prozore Bog obznanjuje svoju  volju i važjne savjete i upute za duhovno pravilan ovozemaljski žjivot ne samo u pojedinačjnom veĆ i u opšte čjovječjanskom pogledu. Zbog toga je duša ljudska prirodna raskrsnica mnogih psihičjkih i duhovnih sila iz čjijih se sinergističjkih, ili pak antagonističjkih djelovanja rađa određeno stanje unutar  čjovječjjeg biĆa koje možje biti podobno ili nepodobno za mnoga osjeĆanja i  dožjivljavanja bliskog prisustva Boga.  Nema čjovjeka na zemlji da, u manjoj ili veĆoj mjeri, sa takvim  bogojavljenjima nema bar nekog ličjnog iskustva.
   U istorijama mnogih naroda poznati su slučjajevi da su se mnogi važjni dogođaji dešavali upravo analogno prethodnim snovima. Zato se   ljudi plaše   sna čjije značjenje smatraju nepovoljnim za njih ili njihove bližjnje.   San je   oblik prethodnog upozorenja čjovjeku na dogođaj koji treba da slijedi. To značji da je on posledica a predstojeĆi dogođaj uzrok, samo što se čjovjek sa snom prije susreĆe nego li sa samim dogođajem. San je sjenka  na ljudskom umu koju pravi breme nastupajuĆeg vremena, kao što u ravnici dugačjku sjenku čjini brdo iza koga izlazi sunce. Dakle, sunce se neĆe iza brda pojaviti zato što se stvorila sjenka u ravnici sa kojom se čjovjek neposredno i prvo susreo, nego se sjenka stvorila zato što sunce putuje iza brda prema njegovom  vrhu da bi se uzdiglo visoko iznad i njega i ravnice te ih tako obasjalo  svojom svjetlošĆu i toplinom, čjemu je ona sjenka brda prethodila.
   Mnogi naučjnici, među kojima i čjuveni psihijatar Sigmund Frojd, snovima su posveĆivali znatan dio svog naučjnog rada. Međutim, niko do danas, kako iz prednaučjnog perioda shvatanja sna tako ni iz kasnijeg, naučjnog,  nije uspio da do kraja razjasni mnoge strukturalne elemente sna kao ni njihovu fiziologiju u najužjem  smislu. I sam Sigmund Frojd je jednom prilikom kazao da su snovi ipak velika nepoznanica za naučjnike.   Ali nijedan dokaz ne postoji koji možje devalvirati biblijsko tumačjenje sna i njegov  značjaj koji ima u njenim izvještajima. Zbog toga postoji puna opravdanost za prihvatanje biblijskog tumačjenja snova kao trajne i za sve ljude na zemlji važjne istne.
   Svi snovi zabilježjeni u Bibliji imaju svoj veliki značjaj. Međutim, bio bi veoma preobiman poduhvat navoditi sve njih u ovoj knjizi, jer je Sveto Pismo  zista prebogato podacima o divnim iskustvima čjovjeka sa Bogom posredstvom snova, te Ću zbog toga izdvojiti samo neke koji su, čjini mi se, najpoznatiji i najčješĆe spominjani  u narodu. Među njima su sledeĆi:

              AVRAMOV SAN
 
   Vjernim   ljudima su iskustva sa snovima zaista čjesta  jer je Gospod značjajne  objave  svojim   slugama, prorocima, davao upravo preko snova. Sjetimo se samo jednog takvog izvještaja koji govori o Avramu, vjernom sluzi Gospodnjem, kome je Bog u snu otkrio šta čjeka njegove potomake u narednom peridu, čjak više vjekova u naprijed. Sveto Pismo o tome kažje sledeĆe:
   "A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. I Gospod rečje Avramu: znaj za cijelo da Će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa Će joj služjiti, i ona Će ih mučjiti čjetiri stotine godina. Ali Ću suditi i narodu kojemu Će služjiti; a poslije Će oni izaĆi s velikijem blagom. A ti Ćeš otiĆi k ocima svojim u miru, i biĆeš pogreben u dobroj starosti. A oni Će se u čjetvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj". (1. Mojs. 15, 12-16.)
   Da je ovaj san bio istinit možjemo zaključjiti na osnovu dogođaja koji su slijedili nakon njega. Istorija raspolažje pouzdanim saznanjima da je Avramovo potomstvo kasnije zaista postalo roblje u Egiptu nešto malo dužje od čjetiri vijeka. Da su tamo bili mučjeni i zlostavljani na razne  načjine, te da je Bog zbog toga kaznio i EgipĆane, a narodu svojemu (potomstvu pravednog Avrama) omoguĆio izlazak iz zemlje Egipatske, iz ropstva Misirskog sa velikim blagom. To je onaj čjuveni izlazak Izrailskog naroda iz Egipta koga je organizovao prorok Mojsije pod vođstvom Oca Nebeskog. Trajao je čjetrdesetak godina sredinom trinaestog vijeka prije Hrista. O tome postoje podaci zapisani u  Drugoj knjizi Mojsijevoj, u treĆem poglavlju.  Dakle, sa ove vremenske distance komotno možjemo konstatovati da  ništa što je Gospod u snu kazao Avramu nije izostalo neizvršeno.
 

               JAKOVLJEVA VIZIJA

   U Prvoj knjizi Mojsijevoj zapisan je Jakovljev susret sa Bogom u snu kod mjesta zvanog Luz. Jakov je bio Isakov sin, odnosno, unuk Avramov, te kada je bio stasao za žjenidbu, da se nebi ožjenio tuđinkom,  nekom Hananejkom, jer su žjivljeli u zemlji Hananskoj, njegov ga je otac poslao u  Padan-Aram kod svog djeda Vatuila, oca njegove majke Reveke i kod svog ujaka Lavana, da bi se ožjenio nekom od njegovih kĆeri, djevojkom iz svog naroda. Na tom putu noĆ ga je zatekla u mjestu Luz gdje je odlučjio da prenoĆi i da put nastavi u zoru narednog dana. Pošto u Luzu nije imao bližje rodbine kod koje bi mogao prenoĆiti, a noĆ je bila vedra i topla, po Božjjoj promisli odlučjio se da noĆ provede spavajuĆi pod vedrim  nebom, izvan naselja. Tamo je  pronašao jedno zgodno mjestašce na kome se smjestio i tek što se slegao i zaspao od Gospoda je dobio zaista značjajnu viziju: Taj dogođaj u Bibliji je opisdan ovako:
   "I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoĆi, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onome mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, Anđeli Božjiji se po njima penjahu i slažjahu. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i rečje: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi Ću dati i sjemenu tvojem. I evo, ja sam s tobom, i čjuvaĆu te kuda god pođeš, i dovešĆu te natrag u ovu zemlju, jer te neĆu ostaviti dok ti god ne učjinim što ti rekoh. A kad se Jakov probudi od sna, rečje: za cijelo je Gospod na ovome mjestu; a ja ne znah". (1.Mojs. 28, 11-16.)
   U daljem tekstu se kažje da se Jakov  nakon toga sna, u rano praskozorje, digao uzeo onaj kamen koga je bio stavio sebi pod glavu i utvrdio   ga, što najvjerovatnije značji da ga je jednim dijelom ukopao u zemlju a sa bočjnih strana dobro ga učjvrstio drugim kamenjem. Na kraju bogobojažjljivo i uz duboko osjeĆanja Božjjeg prisustva i u sebi i na tom mjestu, kamen je prelio uljem sa žjarkom žjeljom da to bude značjajno obilježjje koje Će, ne samo njega nego i sav njegov narod, vavijek podsjeĆati na ovaj nezaboravni i uzvišeni susret sa svetim Nebeskim Ocem. Uz to je Jakov ovom mjestu promijenio i ime, prozvao ga je Vetilj. (1. Mojs. 28,19.)
   Ako bismo pokušali da  napravimo jedan mali etiološki pristup Jakovljevim osjeĆanjima koja su gorela tog jutra u njegovom srcu i duši, brzo bismo shvatili da je upravo takav pristup, za pravilno razumijevanje slučjaja u cjelini, veoma bitan jer je tipičjan za sve takve pojave i kod drugih Božjjih miljenika. Ovdje se prije svega trebamo podsjetiti na Gospodnja obeĆanja i blagoslove data njegovom djedi,  bogobojažjljivom i Bogu vjernom  Avramu, pa njegovom ocu Isaku, te bi na osnovu toga bilo sasvim normalno i prirodno očjekivati da Bog ni pobožjnog Jakova neĆe mimoiĆi svojom pažjnjom, naklonošĆu i zaštitom. Dogođaji koji su slijedili nakon te noĆi to potvrđuju jer su se zaista  obistinjavali  redosledom koji je snom Gospod  pokazo Jakovu.

   SNOVI JOSIFOVI, SINA JAKOVLJEVA

   Ti su se Božjji blagoslovi kasnije jasno prepoznavali i manifestovali i na Josifu, sinu Jakovljevom, koga je i sam Jakov više volio nego li druge svoje sinove,  jer mu se rodio pod starost, te mu je  još dok je bio mali    bio prionuo za srce što njegovu stariju braĆu nije nimalo oduševljavalo (1. Mojs. 37,3.4.) Kada mu je  bilo sedamnaest godina, kao i običjno,  čjuvao je stoku sa svojom braĆom na pašnjacima svoga oca. Upravo je u to vrijeme Josif usnio san kojim mu je dragi Gospod dozvolio da zaviri u vrijeme koje ga čjeka u njegovoj bliskoj buduĆnosti. Odmah ga je ispričjao i braĆi svojoj, ovako:
   "Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu u naokolo i klanjahu se snopu mojemu" (1. Mojs. 37,7.)
   Ovaj je san kod njegove braĆe zaista podspješio zavist i mržjnju koju su i ranije prema njemu osjeĆala i nedvosmisleno ispoljavala,  što je Josifa unutar njegove, čjiste, djetinje duše, čjinilo žjalostnim i potištenim. Međutim, Gospod je poznavao njihova sebičjna osjeđanja koja mu, zbog njihovih takvih osobina, nijesu bila draga. Zato je žjelio da  Josifu do kraja otkrije dio svoga plana sa njima i  dao mu je  sledeĆi san koji je opet, kao i ranije, ispričjao svojoj braĆi:
   "…Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni". (1.Mojs.37,9.)
   Sa ovim snom nije previše pokupio simpatija ni od oca Jakova a još manje od svoje braĆe, ali "što je tu je".  Josif ih nije htio obmanjivati izmišljajuĆi neki drugi njima prihvatljiviji sadržjaj sna nego im je ispričjao ono što je zaista sanjao. Znao je da je to Božjje predskazanje koga ne treba zatajati.
   Istorijski izvještaji o zbivanjima unutar Jevrejskog naroda samim čjinjenicama da je Josif u Misiru (zemlji Egipatskoj) zaista gospodario  velikom žjitnicom, koja je predstavljala "snop koji ustade" i kome  su se oni, njegova braĆa, kada je u Hananskoj zemlji nastupila velika oskudica u hrani i glad, klanjali i molili da im proda hrane,  nedvosmisleno govore o pravom značjenju ovag sna. U Bibliji je to opisano ovako:
   "A Jakov videĆi da ima žjita u Misiru, rečje sinovima svojim: šta gledate jedan na drugoga? I rečje: eto čjujem da u Misiru ima žjita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo žjivi i ne pomremo. I desetorica braĆe Josifove otidoše da kupe žjita u Misiru. A Venamijamina brata Josifova ne pusti otac s braĆom govoreĆi: da ga ne bi zadesilo kakvo zlo. I dođoše sinovi Izrailjevi da kupe žjita sa ostalima koji dolažjahu. A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žjito svemu narodu po zemlji. I braĆa Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje. A Josif ugleda braĆu svoju pozna ih; ali se učjini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i račje: odakle ste došli? A oni rekoše: iz zemlje Hananske, da kupimo hrane. Josif dakle pozna braĆu svoju; ali oni njega ne poznaše. I opomenu se Josif sanova koje je snio za njih; …..." (1. Mojs. 42, 1-9.)
   I pored toga što vjerujem da je načjin na koji je Josif dospio u Misir manje više svima poznat, mislim da je u ovom trenutku dobro podsjetiti se na njega i na onaj dan  kada su ga njegova braĆa prodala  Madijamskim trgovcima dok  su ovi prolazili pored njih na putu za Egipat, što je bio za Josifa najbezazleniji ishod od niza varijanti koje su u vezi njegove sudbine u svojim pomuĆenim  razumima smišljala njegova braĆa. Naime, neki od njih su predlagali i da ga ubiju i bace divljim zvijerima. SjeĆanje na taj  dogođaj nikada nije blijedio u Josifovom umu jer mu je uvijek jednako paralo dušu, isto kao i teška tuga što nije bio u moguĆnosti da vidi  svog najmlađeg brata  Venamijamina i oca, koje  nikad nije prestajao da djetinjski i iskreno voli i da sve više  čjezne za njima. Znao je da su i oni tužjni i da njihova duša svakodnevno boluje i vene što  on, Josif, nije zajedno sa njima.  Taj dogođaj  opisan je u Prvoj knjizi Mojsijevoj, ovako:
   "Rečje Izrailj Josifu: ne pasu li braĆa tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošljem k njima. A on rečje: evo me. A on mu rečje: idi, vidi kako su braĆa tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. I čjovjek jedan nađe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreĆi: šta tražjiš? A on rečje: Tražjim braĆu svoju; kažji mi, molim te, gdje su sa stokom? A čjovjek rečje: otišli su odavde, jer čjuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braĆom svojom, i nađe ih u Dotaimu". (1. Mojs. 37, 13-17.)
   Josif je bio  pobožjan, dobar i poslušan Jakovljev sin i veĆ je po svemu stasavao u primjernog mladiĆa. Uvijek je bio  odan i iskren prema svima a posebno prema svome ocu pa i ovaj put, te je, bez obzira na dodatni napor, htio da do kraja ispoštuje očjevu žjelju i da pošto poto pronađe svoju braĆu i stoku koju su oni napasali. Osim toga,  zar ima nešto prirodnije za dušu takve osobe, kao što je bio Josif, od čježjnje i žjelje  da se susrete sa svojom braĆom koju je iskreno volio? Svaka pomisao na taj susret pretvarala se u snažjnu varnicu koja je rasplamsavala požjare radosnih osjeĆanja u njegovim djetinjim grudima. A tek kada ih je, posle napornog lutanja i tražjenja po prostranim pašnjacima, izdaleka ugledao i prepoznao, osjeĆao se zaista presreĆnim. Ni sam prije toga nije bio svjestan koliko ga susret sa braĆom možje učjiniti presreĆnim. Kakav nemir   možje da spopane njegovo  srce, nemir kojega,   i da je to htio, ne bi mogao ničjim drugim obuzdati osim snažjnim i toplim bratskim zagrljajem. Nije ni primjeĆivao da mu koraci postaju sve ubrzaniji i dužji a noge sve lakše i čjilije.   Možjda i zbog toga što ga je  njegova obogovljena  duša svojim razbuktalim osjeĆanjima čježjnje za braĆom nosila njima u susret.  Nekoliko trenutaka kasnije,  sasvim spontano,  počjeo je da trčji   da bi im se što prije bacio u zagrljaj, koji mu je   nedostajao, a oni da ga,  tako zagrljenog i malo podignutog od zemlje,  vrte oko sebe uz blago i kroz šalu provučjeno zastrašivanje da Će ga pustiti da pane ako ne bude dobar. PrisjeĆao se ranijih igara sa braĆom kada bi im on  pri tome uvijek obeĆavao da Će biti ne samo dobar veĆ i najbolji samo da ga puste, a kada bi ga spustili na zemlju on bi ih opet zadražjivao govoreĆi da neĆe biti dobar samo da bi   nastavila zabavu sa njim i ako je u suštini bio i  kao dijete uvijek dobar i poslušan.
   Pri svemu tome Josif nije primjeĆivao da on više nije tako mali i podoban za tu vrstu igre. Da njegova braĆa u njemu više ne gledaju malog dječjaka koji im je do tada služjio samo za zabavu i igru u dokolici.  Da oni sada u njemu vide odraslog čjovjeka koji ih na izvjestan načjin ne ugrožjava samo u emotivnom pogledu, oduzimajuĆi im znatan dio očjeve ljubavi, pažjnje  i naklonosti,  što  po njima, za razliku od Josifa,  nikad nije ni predstavljalo neku pravu i trajnu vrijednost za koju se treba boriti.   Zapravo, Josif im je    značjio konkretno smanjenje njihovog dijela u  nasleđu očjevog imanja koje ih je  debelo interesovalo i predstavljalo krupan razlog zbog koga  treba žjivjeti, jer se  srcem nijesu mogli uzdiĆi iznad niskog, materijalističjkog, smisla žjivota.  Svojim niskim pogledima, ne   visočjijim  od  poljskog mravinjaka,   nijesu mogli da vide nebesko, duhovno  bogatstvo koje je njihovom ocu  Jakovu Gospod poklonio u nasljedstvo. Zaslijepljeni strastima ovozemaljskih pobuda bili su spremni čjak i da ubiju Josifa svi osim Ruvima,  koji  je bio po prirodi bogobojažjljiviji od druge braĆe a osim toga, Josif mu je bio drag i volio ga je. Sveto Pismo o tome kažje sledeĆe:
   "A oni    ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju. I rekoše među sobom: gle, evo onoga što sne sanja. Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa Ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela.  Onda Ćemo vidjeti šta Će biti od njegovijeh sanova. Ali Ruvim kad čju to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. I još im rečje Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižjite ruke na nj. A on ga šĆaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu.  I kad Josif dođe k braĆi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. Poslije sjedoše da jedu. I podigavši očji ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. I rečje Juda braĆi svojoj: kaka Će biti korist što Ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu?  Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižjemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braĆa njegova. Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrenika; i oni odvedoše Josifa u Misir". (1. Mojs. 37, 18-28.)
   Ovim dogođajem Josifov razum bio je prvih dana blokiran neshvatljivom i iznenadnom  ulogom kupljeng roba. Sav emotivni dio njegovog biĆa bio je ovim nevjerovatnim zbivanjima i preokretima  skoro paralisan. Svaki čjas, sve iznova kao da to čjini prvi put u žjivotu, provjeravao je da li je to što se događa stvarnost, odnosno, java ili samo veoma ružjan san koga je nastojao da što prije prekine, da ga ne sanja više i da se preseli u stvarnost koju je povezivao sa ambijentom u toplom i prijatnom domu oca svojega, kod braĆe svoje, u djetinjstvo. U tome je svaki put i uspijevao: ulazio je u stvarnost jer, naime,  iz nje nije nikud ni izlazio, ali  ona nije bila smještena u njemu poznatim pejzažjima svoga zavičjaja veĆ u nekim njemu sasvim nepoznatim predjelima, u dalekom Misiru u domu Misirskog vlasnika robova  u kome je bilo osim njega još i mnoštvo drugog roblja a ne nikako u onom na koji je on bio navikao u svom zavičjaju i koji ga je jakom silom privlačjio, kod svoga oca koga je neizmjerno volio.  SusreĆuĆi se sa tom bolnom slikom stvarnosti Josif je dugo vremena patio, duša ga je boljela, jer se nije mogao tako lako da  navikne na ulogu roba. Vremenom je lagano i postupno počjeo oprisebljivati svoju svijest približjavajuĆi je stanju samosvjesnosti čjinjenice da je on, ipak, postao rob što mu nije tako grubo i bezobzirno strugalo dušu kao ono veliko iznenađenje, zapravo bolno razočjarenje koje je dožjivio susretom sa svojom dragom braĆom za  kojima je tako silno žjudio. Oni momenti kupoprodajnog čjina između Madijamskih trgovaca i njegove braĆe, u njegovoj duši i u njegovom umu  utisnuli su tajnu ali trajnu  i duboku impresiju o koju se spoticao uvijek kada je, čjak i mnogo godina kasnije boraveĆi u tuđini,  čjeznuo za svojim zavičjajem, za svakim brežjuljkom i svakom uvalom njegovom, za svakim kršom i  stazicom kojima je bezbroj puta bosonog trčjkarao.  SjeĆao se Josif tih momenata uvijek, kada god ne bi mogao izbjeĆi  razmišljanja o svojoj braĆi i velikim stadima ovaca svoga oca kako  razmiljena po prostranim pašnjacima Sihema i Dotaima bezbrižjno pasu u zemlji Hananskoj u kojoj mu je djeda Avram bio došljak po obeĆanju i volji Gospodnjoj. Vremenom je shvatao pobude svoje braĆe zbog kojih su ga prodali ali ih nikad nije mogao potpuno opravdati.
   Međutim, kao crv u suvom drvetu, neprekidno i dugotrajno podgrizala ga je nepoznanica: šta zna njegov otac Jakov o svemu tome. Nikad nije ni pomišljao da bi se on mogao složjiti sa djelom koje su prema njemu počjinila njegova braĆa. U tome je zaista bio u pravu. Jakov nije od svojih starijih sinova dobio istinite veĆ sasvim  netačjne informacije povodom Josifovog nestanka. Zapravo, kako bi mogao i pomisliti da je umjesto ljudi rodio krvoločjne zvijeri koje, za razliku od pravih divljih zvijeri, koje ne uništavaju jedinke iz svog čjopora, pogotovo ne iz svoje užje porodice, čjak ni onda kada je to u neposrednoj vezi sa ličjnim opstankom, njegovi su sinovi, eto, bili spremni i na takav čjin.  Jakov je na osnovi sinovljevih pričja, i jareĆom krvlju isprljane Josifove haljine, zaključjio da je Josif bio žjrtva neke gladne i krvoločjne divlje zvijeri, a nije ni pomišljao da je bio svojevrsna žjrtva čjopora bijesnih vukova koji stanuje u dušama njegovih sinova.  Kako je taj dogođaj zaista tekao Sveto Pismo  o tome izvještava ovako:
  "A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje. Pa se vrati k braĆi svojoj, i rečje: nema djeteta; a ja kuda Ću? Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklaše jare zamočjiše haljinu u krv. Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručjivši: nađesmo ovu haljinu, vidi jeli haljina sina tvojega ili nije. A on je pozna i rečje: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista rastrgnut. I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe, i tužjaše za sinom svojim dugo vremena" (1. Mojs. 37, 29-34.)
   Ovakvi postupci Jakovljevi jasno govore kako se bol u njegovoj duši manifestvovala pri saznanju da je izgubio   dragog sina. Tuga i bol koji su ga razdirali dosezali su u mnogo veĆe prostore od onih koje je  omeđivala kožja njegovog tijela.   Oni su dopirali do svih objekata  do kojih je Jakov dosezao svojim turobnim  mislima pri razmišljanjima o smrti svoga sina. Nije se mogao osloboditi slika i utisaka stvorenih u svojoj mašti pri tim razmišljanjima. Opsjedale su ga zastrašujuĆe misli o tome  na kakvim strašnim mukama je moralo izdahnuti njegovo drago dijete Josif kada su ga  grizle  krvožjderne žjivotinje i razdiruĆi mu tijelo  odkidale komade mesa i divljačjki prožjdirale. Na drugoj strani njegovi sinovi znajuĆi pravu istinu, iako su se  pred ocem  pretvarali kao ojađena braĆa,   u sebi su  osjeĆali tiho olakšanje znajuĆi da je Josifa  žjiv. Tada im je bilo čjak pomalo i drago što ga nijesu ubili, kako su na počjetku namjeravali.  U momentima kada bi im poneki talas osjeĆanja, normalnog za bogoliku prirodu ljudske duše, zapljusnuo njihov osotonjeni razum, dobijali su nagon da sve priznaju ocu, kako bi ga, koliko toliko, utješili saznanjem da je Josif ipak žjiv i vjerovatno zdrav, ali se na to nijesu odlučjivali iz više razloga. Prvi i osnovni je taj što nijesu imali u dovoljnoj mjeri Boga u sebi što je bio i ključjni razlog zbog koga su se i upustili u (ne)djelo ovakvog tipa. Drugi, nezanemarujuĆi razlog bio je strah od očjeve odmazde čjime bi i stečjene pozicije njihovog nasleđa bile potpuno srušene. Zbog svega toga Jakov je ostao da i dalje onesreĆenog duha tuguje za svojim sinom Josifom, a njegovi ostali sinovi, osim Ruvima i najmlađeg Venamijamina, ostaše da se i dalje nadaju boljoj i bogatijoj sjutrašnjici. Životu u izobilju i blagostanju bez Josifa.
    Međutim, čjovjek ne upravlja buduĆnošĆu veĆ Bog. Umjesto da Josif,  po očjekivanju njegove braĆe,  ostatak žjivota provede danonoĆno radeĆi najtežje poslove kao rob u Misiru, čješĆe gladan nego li sit kod nekog surovog gazde misirskog, njegovim žjivotnim  putom kormilario je ličjno Gospod i po biblijskom svjedočjenju odvijao se ovako:
   "A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovijednik stražjarski, čjovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše ovamo. I Gospod bješe s Josifom, te bi sreĆan, i žjivljaše u kuĆi gospodara svojega Misirca. I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. I Josif stečje milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. A kad ga postavi nad domom svojim  i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu u kuĆi i u polju. I ostavi u Josifovim rukama   sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeđaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica. I dogodi se poslije, te se žjena gospodara njegova zagleda u Josifa, i rečje: lezi sa mnom. A on ne htje, nego rečje žjeni gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuĆi, nego sve što ima dade meni u ruke. Ni sam nije veĆi od mene u ovoj kuĆi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žjena; pa kako bih učjinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio? I ona govoraše take riječji Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje" (1.Mojs. 39, 1-10.)
   Dakle, Josifu je Bog, na osnovi njegove čjvrste vjere u svetu silu i pravdu Svevišnjeg, bio obogatio razum  uzvišenim saznanjem svojih tajni skrivenih u ljudskom biĆu i njegovom žjivotu. Kroz spoznaju tih tajni on je bio u blagoslovenoj moguĆnosti da blagovremeno upotrijebi, bolje nego neki drugi,   duhovne potencijale svoga biĆa iz kojih izrastaju  neophodna duhovna  čjula pomoĆu kojih se čjovjek, kao malo dijete pomoĆu dubka,  učji da pravilno, po Božjjoj volji, hoda.  Zbog toga je Josif u sav svoj rad koji je obavljao i kao sluga, odnosno, kao rob,  nesebičjno unosio sebe a zajedno sa sobom i svetost blagoslova kojima ga je Nebeski Otac bio bogato obdario po svojoj milosti i ljubavi prema pravednima i nemoĆnima kada su u nevolji. Josif je znao, jer je to iskreno žjelio i htio,  da osluškuje glas Božjjih anđela koji su ga na vrijeme upozoravali na svaku pripremljenu zamku za vješanje i davljenje duše njegove. NJihov je glas uvijek mogao da dobro raspozna od onog imitatorskog glasa kojim su ga demoni pokušavali da zavaraju i da ga posvađaju sa Bogom. Tako je Josif uvijek ostajao blizak svome dragom Gospodu, ne izlazeĆi nikud iz  naručjja NJegove svete volje. Trudio se da uvijek bude drago čjedo i miljenik svog Nebeskog Oca. Zbog toga je imovina Josifovog gospodara brzo napredovala a zajedno sa njom i gospodarova naklonost i povjerenje u Josifa, u njegovu bogobojažjljivu iskrenost i tačjnost kao i u njegovu bogomdanu intelektualnu sposobnost za uspješno vođenje svim poslovima na njegovom imanju. Imao je veoma jaku vjeru ne samo u beskonačjnu silu i moĆ  veĆ  i u  konkretnu pomoĆ Svestvoriteljovu. ZahvaljujuĆi takvoj vjeri Josif je odolijevao svim iskušenjima koja mu je Gospodnji klevetnik i opadačj svesrdno  nudio na vrlo privlačjnim i biserom optočjenim stranicama svog obimnog menija.  Čak ni preko prelijepe, mlade i veoma privlačjne gospodarove žjene sotona nije uspio otrgnuti Josifa iz Gospodnjih ruku i zaštite koju mu je dragi i milostivi Stvoritelj pružjao.
   Međutim, takav Josifov stav prema svijetu i svom žjivotu u njemu nikako se nije uklapao u opšti  strateški  plan sotone usmjerenom prema  potpunom osvajanju ove planete. Zato se on ponovo poslužjio svojom podobnom sluškinjom, žjenom Josifovog gospodara, da bi Josifa   natjerao na poslušnost i pokornost tjelesnim strastima i bludnim žjeljama.  Ali bezuspješno. Josifova vjera u Boga bila je veĆa i moĆnija od sotonine silne upornosti  da ga sruši s duhovnih visova i da ga zatrpa u   bunjište zemaljskih zadovoljstava. Sveto Pismo o tome kažje:
     "A jedan dan kad  dođe Josif u kuĆu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnih u kuĆi, ona ga uhvati za haljinu govoreĆi: lezi sa mnom, Ali on ostavi joj u rukama haljinu svoju pobježje i otide. A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježje, viknu čjeljad svoju, i rečje im govoreĆi: gledajte, doveo nam je čjovjeka Jevrejina  da nas sramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa; A on kad čju gdje vičjem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježje i otide. I ona ostavi haljinu njegovu  kod sebe dok mu gospodar dođe kuĆi. A tada mu rečje ovako govoreĆi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, dođe k meni da me osramoti; A ja povikah iza glasa, te on ostavi haljinu svoju kod mene i pobježje. A kad gospodar čju riječji žjene svoje gdje mu rečje: to mi je učjinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležjahu sužjnjevi carski; i bi ondje u tamnici." (1. Mojs. 39,11-20.)
   Dakle, Josifova odluka da svojim žjivotom istrajno i do kraja  služji isključjivo na slavu Oca svoga Nebeskog, bila je nepokolebljiva i definitivna. Nije se dvoumio oko izbora  zemaljske tamnice jer je duhovnu tamnicu, koju mu je sotona nudio kao alternativu za prvu,  uvijek smatrao veoma opasnijom i smrtonosnijom. Zato je svojim bogougodnim načjinom žjivota nastojao da uvijek bude što dalji od nje. Znao je Josif da je pravda na njegovoj strani, a gdje je pravda tu je i premilostivi Bog pun ljubavi. Bio je siguran da Bog neĆe dozvoliti njegovo potpuno uništenje nakon jednog takvog pada kakav mu se desio potpuno nevinom i krivo optužjenom. Biblija svojim izvještajima svjedočji da se Josif u tome nije ni malo prevario.  U njoj piše sledeĆe:
   "Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učjini te omilje tamničjaru. I povjeri tamničjar Josifu sve sužjnje u tamnici, i što je god ondje trbalo čjiniti on uređivaše. I tamničjar ne nagledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god čjinjaše, Gospod vođaše u napredak". (1. Mojs. 39,21-23.)
   Iz ovih podataka možjemo vidjeti da Josif ni u tamnici nije bio lišen prisustva Gospodnje milosti. Gospod je  otvorio tamničjaru um da shvati da u Josifu ima osobu kojoj je svaka prevara strana i da se u njegovoj obogovljenoj svijesti nikakvo zlo ne ležje.   Bog je bolje od bilo koga drugog znao koliko je Josif bio pravedan  i zbog čjega je on morao dospjetu u tamnicu. Međutim, Gospod je tim slučjajem omoguĆio čjovjeku da putem njega  odčjeprka i otkrije   potisnute požjude u kojima sotona tajno prebiva, kakve je pokazala žjena Josifovog gospodara izmislivši lažjnu optužjbu protiv pravednog Josifa. Josifovo tamnovanje predstavlja dio Gospodnjeg plana kojim je Gospod žjelio da preko ovog slučjaja svoga poslušnog sluge Josifa praktičjno upozna čjovjeka sa dva moguĆa karaktera, odnosno, sa  dva različjita ponašanja i stava prema   iskrenosti i poslušnosti kao vrlinama sadržjanim u vječjnom Božjjem Zakonu.  Jedan stav je prikazan u ulozi i liku žjene Josifovog gospodara kao opadačja i klevetnika, odnosno đavola, a drugi u liku Josifa kao Božjjeg pravednika i sluge Gospodnjeg koji je, poput Spasitelja Isusa Hrista, nevin optužjen. Kroz primjer Josifovog dospjeĆa u tamnicu čjovjeku je moguĆe da napravi kratku komparaciju svog žjivotnog stava sa prvim ili pak drugim oblikom moguĆeg prihvatanja i opredijeljenja ličjnog načjina žjivljenja. Na taj načjin čjovjek bi mogao  pravilno formulisati svoj žjivot kao prirodni proces svog doprinosa skladnom i bogougodnom žjivotu na ovoj planeti.
   Gospod je u Josifovom, još od njegovih otaca naslijeđenom,  karakteru vidio pogodno mjesto za svoje  prisnije prisustvo i saradnju sa njim. Upravo ga je zbog toga odabrao i ugradio kao važjan elemenat u građevinu svog plana o vrlo važjnim poglavljima iskustvenog podučjavanja i opomenama svim onim ljudima koji žjele da se podučje i da se opomenu, odnosno, odvrtate od zlih namjera. Koliko je Gospodu bilo stalo do takvih opomena čjovjeku, i koliko je Josif bio voljan da Gospodu poslužji za njegove svete planove svjedočji i sledeĆi biblijski tekst:
   "Poslije toga dogodi se, te peharnik cara Misirskoga i hljebar skriviše gospodaru svojemu, caru Misirskom. I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad hljebarima; I baci ih u tamnicu u kuĆi zapovijednika stražjarskoga, gdje Josif bješe sužjanj. A zapovijednik stražjarski odredi im Josifa da ih služji; i bijahu dugo u tamnici. I usniše san obojica u jednu noĆ, svaki po značjenju svojega sna za sebe, i peharnik i hljebar cara Misirskoga, koji bijahu sužjnji u tamnici. I sjutradan kad dođe Josif k njima, pogleda ih, a oni bjehu vrlo neveseli. Pa zapita dvorane Faraonove, koji bijahu sužjnji s njim u kuĆi gospodara njegova, i rečje: što ste danas lica nevesela? A oni mu rekoše: san usnismo obojica, a nema ko da nam kažje šta značje. A Josif im rečje: šta značje, nije li u Boga? ali pripovijedite mi. I starješina nad peharnicima pripovijedi san svoj Josifu govoreĆi: snih, a predamnom čjokot; I na čjokotu bjehu tri loze, i napupi i procvate, i grožjđe na njemu uzre; A u ruci mi bješe čjaša Faraonova, te pobrah zrelo grožjđe i iscijedih ga u čjašu faraonovu, i dodadoh čjašu Faraonu. A Josif mu rečje: ovo značji: tri su loze tri dana.  Još tri dana, i Faraon brojeĆi svoje dvorane uzeĆe i tebe, i opet te postaviti  u pređašnju služjbu, i opet Ćeš mu dodavati čjašu kao i pređe dok si mu bio peharnik. Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učjini milost i pomeni za me Faraonu, i izvadi me iz ove kuĆe.  Jer su me ukrali iz zemlje Jevrejske, a ovdje nijesam ništa učjinio da me bace u ovu jamu. A kad vidje starješina nad hljebarima kako lijepo kaza san, rečje Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bijele; I u najgornjoj kotarici bijaše svakojakih kolačja za Faraona, i ptice jeđahu iz kotarice na mojoj glavi. A Josif odgovori i rečje: ovo značji: tri kotarice su tri dana. Još tri dana i Faraon brojeĆi dvorane svoje izbaciĆe te i objesiĆe te na vješala, a ptice Će jesti s tebe meso. I kad doĆe treĆi dan, to bješe dan u koji se bješe rodio Faraon, i učjini Faraon gozbu svim slugama svojim, i naiđe među slugama svojim na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad  hljebarima; I povrati starješinu nad peharnicima u služjbu da dodaje čjašu Faraonu; A starješinu nad hljebarima objesi, kao što kaza Josif. I starješina nad peharnicima ne opomenu se Josifa nego ga zaboravi". (1. Mojs. 40,1-23.)
   Iz prethodnog biblijskog teksta vidimo da se sa Faraonovim dvoranima zaista dogodilo onako kako je to i Josif kazao. Takođe  su pouzdani pokazatelji da je kazao na osnovu tumačjenja njihovih snova u prilog čjega  govori i sama čjinjenica što je Josif bio zatvorenik u tamnici, kao i oni, te da mu nije bilo moguĆe takvu Faraonovu odluku saznati na bilo koji drugi načjin i od bilo koga drugog osim od Boga, jer mu je kontakt sa svim ljudima van tamnice bio onemoguĆen. Osim toga, takve je planove i odluke Faraon uvijek čjuvao u strogoj tajnosti tako da do njih nijesu bili u moguĆnosti da dođu ni njegovi najbližji saradnici i savjetnici. Međutim, kao ni bilo kom drugom čjovjeku na zemlji pa  ni Faraonu nije bilo moguĆe ništa, pa ni svoju namjeru o načjinu i vrsti kažjnjavanja svojih dvorana, sakriti od anđela Gospodnjih koji prate svaki čjovječjji korak i znaju za svaku njegovu pomisao. S druge strane, niko od ljudi ne možje spriječjiti čjovjeka u njegovom emotivnom i umnom kontaktu sa Bogom, upravo u onoj vrsti kontakta kakav je imao Josif sa NJim dok je tamnovao među drugim sužjnjima faraonskim. Tim načjinom komuniciranja sa Svevišnjim i SveznajuĆim Bogom, Josif je dobio viziju značjenja snova Faraonovih dvorana. Taj čjin tumačjenja njihovih snova  predstavljao je vrlo značjajan segment Josifovog puta prema dvoru Faraonovom na kome je trebalo da obavi značjajnu ulogu u skladu sa Božjjim planom i NJegovim svetim proviđenjem. Nakon što je  Faraonov starješina nad peharnicima vraĆen na prethodnu dužjnost koju je imao na Faraonovom dvoru, brzo je zaboravio na Josifa i obeĆanu pomoĆ da ga izbavi iz tamnice.
   Međutim, Josifovo povjerenje u Boga nije počjivalo na  utiscima stečjenim posmatrajuĆi ljude i duhovne kvalitete njihovih međusobnih  odnosa. Svoj  odnos prema Bogu kao Stvoritelju, kao i prema žjivotu u opštem smislu, takođe nije stvarao ni na temelju pesimističjkog trenutka tamnovanja, veĆ je to bio duhovni ekstrakt cjelokupne njegove prošlosti u zajednici sa Bogom koji je u sebi skrivao božjanske mirise  buduĆnosti i vječjnosti u Carstvu Gospodnjem.  Dakle, njegov odnos prema Bogu i u tom veoma teškom i ponižjavajuĆem periodu bio je karakterisan oštroumnim pogledom u sve tri vremenske sfere: prošlost, sadašnjost i buduĆnost. Sve ih je sa božjanskom smirenošĆu posmatrao fuzirajuĆi ih u jednu cjelinu koja je označjavala njega kao bogostvoreno biĆe koje je od Boga pozvano, a samim čjinom rođenja, odnosno dolaskom na ovaj svijet, zadužjeno da žjivi isključjivo sa Onim i za Onog ko mu je dao žjivot. Josif je dobro znao da je  čjovjek u ovom svijetu kao hrast u nepreglednoj hrastovoj šumi, a sebe je pri tom dožjivljavao kao  njegovu  usamljenu sjemenku, kojoj valja iznova pustiti klicu, razviti korijenje, stablo, grane, lišĆe……... Shvatio je da je on ona sjemenka koju je neka preplašena ptica odnijela daleko od svoga roditeljskog stabla, negdje u neku tuđu šumu u tuđoj zemlji u kojoj mora istrpjeti sve udare i vjetrova i oluja, sve bujice i suše. Vidio je sebe u pravoj dimenziji realne stvarnosti i dobro je znao da je upravo kroz tu  stvarnost provučjen   počjetak nekog novog nastavka njegovog žjivota. Kao da tim počjetkom iznova sve počjinje. Sve osim njegovog djetinjstva u koje bi tako rado utrčjao da kao veseli dječjačjiĆ skakuĆe držjeĆi se za ruku nekom od svoje starije braĆe. Zato su mu sjeĆanja na očjev dom bila  najpristupačjnija njegovoj duši jer je njima, kao  dobro poznatim stazicama,  lako stizao u svoje djetinjstvo, u svoj zavičjaj kod oca, razgovarao sa njim, igrao se sa svojim najmlađim bratom,    zabavljali se. Na suprot tome, u potpuno opipljivoj realnosti vidio je sebe kao tuđinca koji nigdje i nikad nikom nije dobrodošao. Kao roba koji  nevin trune u tamnici svoga misirskog gospodara kome je bio iskren, povjerljiv i poptpuno odan sluga. Vidio je sebe kao bespomoĆnu osobu za koga niko nije imao ni jednu dobronamjernu riječj ohrabrenja, iskrenog uvažjavanja i poštovanja.
   Međutim, vidio je Josif i ono što običjni ljudi nijesu mogli vidjeti. Vidio je pejzažj duhovnog svijeta kome je težjio i iskreno žjelio da mu pripada. Viđenje tog svijeta, koga je sunce Božjje slave obasjavalo, jasno se osjeĆalo u svim sferama Josifovog žjivota.    Ono je budilo   i vaskrsavalo  duhovnu snagu njegovog uma i onda kada je bivao na pragu pravog sloma i bezizlaza. Zato je bio čjesto u njega zagledan kao u nešto što mu možje pružjiti potpuni spas i sigurnu pomoĆ. I zaista, taj žjivopisni duhovni svijet smješten u njegovoj duši,   omoguĆavao mu je da  ispravnije  razlistava sve etape vlastitog žjivota i da božjanskije preispita njegovu moralnu ispravnost. Zato se u njegovoj ličjnosti oličjavalo  sve ono što se duhovnom etikom možje definisati kao napredno i kvalitetno. Kada   čjovjek izgradi božjansku strukturu svog morala možje mnogo lakše razumjeti Josifovu odbojnost prema svim moralnim posrnuĆima.   Osim toga, Josif je   u sebi razvijao  i snažjio korijenje bogoljubivih i čjivjekoljubivih osjeĆanja koja su još više krasila rascvjetale grane njegove duhovne jelke koju je s osobitom pažjnjom njegovao i do koje mu je zaista bilo izuzetno puno stalo. Za vrijeme svog tamnovanja i robovanja Josif je u hladovini te jelke  provodio duge dane i noĆi    razgovorajuĆi sa Bogom, jedinim svojim preostalim prijateljem koji ga se nije odrekao i koji ga nije prezreo   kao roba niti kao  tuđinca.  Na taj načjin Josif samoĆu nije dožjivljavao ubitačjnom morom koja se neprestano hrani tužjnim osjeĆanjima zatočjenih paĆenika u tamnici, neprestalno glođuĆi njihove duše. Kao što on nije zaboravljao svoga Stvoritelja tako ni On, Svevišlji Gospod, nije ni jednog čjasa zaboravljao svoga slugu Josifa kao ni svoja obeĆanja i blagoslove data njegovim ocima mnogo godina ranije. Zato je Bog svojim planom o Faraonovom snu omoguĆio Josifu da izađe iz tamnice kako bi se NJegovo djelo moglo dalje odvijati kroz Josifa. Ti su dogođaji zabilježjeni u Svetom Pismu ovako:
   "A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci. I gle, iz rijeke izađe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali. I gle, iza njih izađe sedam drugih krava, ružjnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali. I one krave ružjne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon. Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh; Pa ovi klasovi mali pojedoše ovijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san. I kad bi u jutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudrace, i pripovijedi im šta je snio; ali niko ne možje kazati Faraonu šta značji. Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i rečje: danas se opomenuh grijeha svojega. Kada se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuĆi zapovijednika stražjarskoga mene i starješinu nad hljebarima.  Usnismo u jednu noĆ ja i on, svaki za sebe po značjenju sna svojega usnismo. A ondje s nama bješe momčje Jevrejčje, sluga zapovijednika stražjarskoga, i mi mu pripovijedasmo sne, a on nam kaza šta čjiji san značji. I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u služjbu, a onoga objesi. Tada Faraon posla po Josifa, i bržje ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobučje se, te izađe pred Farona. A Faraon rečje Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kažje šta značji; a za tebe čjujem da umiješ kazivati sne. A Josif odgovori Faraonu i rečje: to nije u mojoj vlasti, Bog Će javiti dobro Faraonu. I rečje Faraon Josifu: usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali. I gle, iz rijeke izađe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali. I gle, iza njih izaĆe sedam drugih sedam krava rđavijeh, i vrlo ružjnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj. I ove krave mršave i ružjne pojedoše onijeh sedam debelijeh. I kada im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružjne kao prije. U tom se probudih. Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; A iza njih isklija sedam malijeh i šturijeh. I ovi tanki klasovi prožjdriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovijedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati šta značji. A Josif rečje Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio. Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, a sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka. A sedam krava mršavijeh i ružjnijeh što izađoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh  biĆe sedam godina gladnijeh. To je što rekoh Faraonu: Bog kažje Faraonu Šta je naumio. Evo doĆi Će sedam godina vrlo rodnijeh  svoj zemlji Misirskoj. A iza njih nastaĆe sedam gladnijeh godina, gdje Će se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer Će glad satrti zemlju. Te se neĆe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer Će biti vrlo velika. A što je dva puta zastopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i na skoro Će to učjiniti Bog. Nego sada neka potražji Faraon čjovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom. I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina; Neka skupljaju od svakoga žjita rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žjita u sve gradove, i neka čjuvaju. Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kada nastanu, da ne propadne zemlja od gladi. I ovo se učjini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem. I rečje Faraon slugama svojim: možjemo li naĆi čjovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božjji? Pa rečje Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti. Ti Ćeš biti nad domom mojim, i sav Će ti narod moj usta ljubiti; samo Ću ovijem prijestolom biti veĆi od tebe. I još rečje Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom. I skide Faraon prsten s ruke i metnu ga Josifu na ruku, i obučje ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižjicu o vratu. I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovijedi da pred njim vičju: klanjajte se! i da ga je postavio  nad svom zemljom Misirskom. I još rečje Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neĆe niko maĆi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj. I nadje Faraon Josifu ima Psontomfanih i ožjeni ga Asenetom kĆerju   Potifere sveštenika Onskoga. I pođe Josif po zemlji Misirskoj". (1. Mojs. 41, 1-45.)
    Bog je, dakle,  dao Faraonu u snu viziju buduĆnosti njegove držjave koga niko od njegovih vračjara, gatara niti mudraca nije znao protumačjiti. Biblija jasno kažje da su svi vračjari zemlje Misirske bili u tome potpuno nemoĆni jer ni  njihovom gospodaru sotoni  buduĆnost nije poznata. Božjjim svetim proviđenjem taj san je trebalo da Josif protumačji na načjin koji je u Bibliji veĆ sasvim dobro opisan kako bi Josif dospio na Faraonov dvor i stekao njegovo visoko povjerenje. Kao što i Sveto Pismo o tome izvještava, to se zaista i dogodilo.
   Gledano s ljudskog aspekta, nakon ove promjene u Josifovom dožjivljavanju svog okružjenja i sebe u njemu, Josif je tada morao osjeĆati i vrlo   snažjnu zahvalnost   prema   Bogu koji ga ni u tim trenucima dubokog očjajanja i beznađa nije  zaboravljao niti ga je ostavljao samog i bespomoĆnog, veĆ naprotiv, zaista ga je visoko uzdigao i učjinio vrlo jakim i moĆnim. On se još jedanput uvjerio u bezgraničjnu moĆ i milost Gospodnju koji je, utičjuĆi na dušu i srce Faraonovo, postigao ono što u tom vremenu ni jednom rođenom Misircu nije polazilo za rukom. Samo Bogu poznatim prečjcem, direktno iz tamnice, stigao je Josif na Faraonov dvor i dobio služjbu kao čjovjek od najveĆeg povjerenja.  Ovim se Josif upoznao sa još jednim moguĆim oblikom i pravcem kojim vode čjovjeka putovi Gospodnji. Josif je puno puta u svom žjivotu imao priliku da napusti NJegove svete staze, ali to nikad nije učjinio čjvrsto vjerujuĆi da iduĆi tim putom neĆe pasti u duhovni, a ni u bilo koji druge vrste, ambis. I zaista, nije se prevario u tome. Svojim novim iskustvom sa Bogom  otkrio je vrlo važjne, i do tada njemu nepoznate, dimenzije ljudskog žjivota. Shvatio je pravu vrijednost snažjnog obogovljenja čjovječjjeg razuma kao bitnog strukturalnog faktora za pravilan razvoj cjelokupnog ljudskog biĆa, kako materijalnog tako i onog nematerijalnog, duhovnog dijela.
   Priroda Josifove ličjnosti, kao i načjin njenog formiranja koje je bilo pod snažjnim uticajem vjere u svemoguĆnost Gospodnju, čjini posebnost u sticanju unutrašnjih motivacija čjovjeka prema apsolutnom  opiranju zlu, ne samo onom lako prepoznatljivom nego i prema onom kamufliranom lažjnom deklaracijom  sreĆe i dobra. Svakodnevno Josifovo ponašanje jasno ukazuje na snagu   njegove obogovljene ličjnosti i božjansku snagu koju je stalno dobijao.
   Gospod ne posmatra čjovjeka kao gomilu djelova iz koje odabira NJemu podobne. On čjovjeka gleda kao cjelinu, te ga kao takvog i uzima k sebi za vječjnost, ili ga ostavlja da i dalje tumara, kao slijepi miš u sumraku, boreĆi se da prežjivi makar još samo jednu noĆ. Gospod žjeli da čjovjeka učjini vidljivom svjetlošĆu u nekom divnom perivoju svoje Carevine a ne da vječjito ostane kao hladna krpa mraka u dubini zlobnog pakla.  Vidjevši Gospod grijehom neuprljanu dušu Josifovu požjelio je da Duh svoj Sveti nastani u njoj i da preko njega pokažje ljudima svoju moĆ upravljanja ljudskim sudbinama kao i  svim  drugim dogođajima na zemlji.   Gospod je dozvoljavao da Josif bude i u najveĆim nevoljama, ponižjavan i zlostavljan, da bi   nakon njegovog dospjeĆa na visoko mjesto u  Faraonovom dvoru, lakše razumijevao i razlikovao dobro i zlo,  kao što se slaba svijeĆa bolje uočjava što je mrak  gušĆi. Pri tome Gospod je imao veliko  povjerenje u čjvrstoĆu Josifovog morala i u njegovu  nepokolebljivost u vođenju bezgrešnog načjina žjivota pod svim   okolnostima, ne samo onim pod kojima je bio u ulozi roba kada je morao svakoga slušati, svakoga i svačjega se plašiti veĆ i  tada kada su  mnogi drugi, čjak i ugledni  i bogati Misirci, morali njega   poštovati, uvažjavati i izvršavati  njegova naređenja.
   Zbivanja u kojima Josif, kao poslušni i bogobojažjljivi čjovjek, potpuno prepušten Božjjoj volji i NJegovom vođstvu, izlazi kao pobjednik, kao junak pričje, zbog vrlo  dinamičjnog uplitanja sile Svevišnjeg,  moraju zaokupljati pažjnju svakom pažjljivom čjitaocu Svetog Pisma. Ta su zbivanja specifičjna kada se radi o pojedinim ličjnostima, a po suštinskoj uzročjnosti su ista za mnoge događaje u Svetom Pismu.     Iz samo površne analize istih, čjovjek mora da osjeti toplinu Božjje prisutnosti u njima i snagu njegove milosti i ljubavi prema onima koji ga se boje i koji žjive svetim žjivotom u skladu sa NJegovom  voljom, kao što toplinu vodene pare mora osjetiti svako ko se približji  vruĆem gejzerskoom izvoru.
   Faraonov san i Josifovo tumačjenje istog u neodvojivoj vezi je sa Božjjim planom da preko Josifa kao NJegovog vjernog sluge predočji čjovjeku  kuda sve mogu da idu putovi Gospodnji da bi se stiglo do pravde i otkrila istina. Pisac ovog biblijskog teksta ni jednom Josifovo tumačjenje snova ne naziva fenomenalnim niti ga pripisuje bilo kakvoj njegovoj parapsihološkoj sposobnosti, veĆ isključjivo mudrosti Gospodnjoj koja je našla dovoljno čjist prostor da djeluje kroz njegov obogovljeni razum i obezgrijehovljenu dušu.  Kada bi smatrao da to Josif radi nekim svojim  znanjem i umjeĆem a ne Božjjim, možjda bi to i učjinio, ali pošto ni jednog trenutka Božjje sudjelovanje u tome ne postaje sporno, onda taj naziv u datom kontekstu zaista ne bi mogao biti prikladan.  Bog je Josifa bio obdario silom i snagom da fizičjki izdržjava napore kojima je bio izložjen, ali isto tako i svojom mudrošĆu,  razumom i stabilnošĆu uma u svim situacijama koje bi običjan čjovjek karakterisao beznadežjnim. To zbog toga što je čjovjek po svojoj prirodi skoro uvijek nespokojan jer je svaka žjivotna sredina izvan Edemskog vrta za čjovjeka nepovoljna sredina na koju se ni dan danas nakon brojnih generacija od njegovog  izgnanstva iz njega, nije u potpunosti adaptirao. To je znatno doprinijelo da Josif nikad ne smetne s uma da bi njegov žjivot bez Boga bio zaista beznačjajno i uzaludno  putovanja jednog mrava  od svog skromnog mravinjaka prema nekoj  pretpostavljenoj  mrvici hrane u gustoj travi koju nikad neĆe pronaĆi nego  Će u tom tražjenju uginuti. Cio svoj žjivotni vijek Josif je obilježjio snažjnom potrebom za bliskim odnosom sa Bogom u koga je imao bezgraničjno povjerenje što je redosled raznovrsnih zbivanja u njegovom žjivotu dokazao ispravnim i opravdanim. Posebno je period Josifovog dospjeĆa na dvor Faraonov bio od izuzetnog značjaja jer se u njemu ocrtavala prava, ne samo međubratska nego i opšte međuljudska zavisnost u opštem smislu kao zavisnost malog djeteta, bebe,  od odrasle osobe, majke na primjer.
  Kada je nastupila dugogodišnja suša u zemlji Hananskoj, a neposredno sa njom i glad kojom su njegova rodbina bila do smrti ugrožjena, Gospod je uslovio da njihov prodati brat Josif odigra ulogu majke koja, čjuvši plačj izgladnjelog djeteta, sa plamenom ljubavi u grudima i blažjenim osmjehom na usnama koji skida ružjnu grimasu plačja sa lica djeteta, hita prema njemu noseĆi mu spasonosnu šoljicu toplog mlijeka. Gospod je u osnovi imao za cilj da se Josifova braĆa, sučjeljavanjem sa svojim prodatim bratom u ulozi njihovog  spasioca,  postide, posrame a kroz to i da se pokaju za sve ono ružjno i odvratno što su mu još kao malom i slabašnom dječjaku učjinili u trenucima vlastite bezočjnosti i bezumlja. Da  kroz taj susret sa Josifom probudi njihovu usnulu savjest, da je tako obamrlu  vaskrsne i učjini je moĆnom da se susrete i sa NJim, svojim  Bogom, koji ih je cijelo to vrijeme gledao kao bezumnike koji zaslijepljeni raznim sebičjnim pohotama i žjeljama, čjine zlo koje ih vodi u čjeljusti pakla i smrti. Iz ljubavi prema njihovim precima, zbog obeĆanja koje im je dao, Gospod je žjelio da  oni odvrate stope svoje od zla i da krenu putem pokajanja, prema NJemu i vječjnom žjivotu. Dakle, i nakon svega onog što su Josifova braĆa čjinila Gospod nije prestao biti milostiv i žjalostiv čjak ni prema njima. Zapravo, doveo ih je u bezizlaznu situaciju kada su se, takoreĆi, morali izviniti Josifu i  pokoriti mu se uz najiskrenije pokajanje.
  Kao što posle i najžješĆe oluje i hladnoĆe od koje se ledi kožja na žjivom čjovjeku, dolazi do stišavanja nevremena i do pomaljanja sunca i spasonosne topline, tako je posle i ovih burnih i dramatičjnih dogođaja u duši Josifovoj a i u dušama njegove braĆe, nastupio period  smirenja i međusobnog pomirenja i povjerenja koje ih je ujedno izmirilo i sa Ocem Nebeskim. Te dirljive trenutke Josifovog susreta sa svojom braĆom kada su oni bili došli u Misir da kupe hrane i da se spase od gladi i smrti, pisac Biblije opisuje ovako:
   "Tada Josif ne moguĆi se uzdržjati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izađite svi na polje. Tako ne osta niko kod njega kada se Josif pokaza braĆi svojoj. Pa briznu plakati tako da čjuše Misirci, čju i dom Faraonov. I rečje Josif braĆi svojoj: ja sam Josif; je li mi otac još u žjivotu? Ali mu braĆa ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega. A Josif rečje braĆi svojoj: pristupite bližje k meni. I pristupiše; a on rečje: ja sam Josif brat vaš, kojega prodadoste u Misir. A sad nemojte žjaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi žjivota. Jer je veĆ dvije godine glad u zemlji, a biĆe još pet godina, gdje neĆe biti ni oranja ni žjetve. A  Bog me posla pred vama, da vas sačjuva na zemlji i da vam izbavi žjivot izbavljenjem prevelikim. I tako nijeste me ni opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegova i starješinom nad svom zemljom Misirskom. Vratite se bržje k ocu mojemu, i kažjite mu: ovako veli sin tvoj Josif: Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru, hodi k meni, nemoj oklijevati. SjediĆeš u zemlji Gesemskoj i biĆeš bluizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja  i što je god tvoje". (1.Mojs. 45,1-10)
   Pri ovom Josifovom predstavljanju uz rasplamsavanje  neugasivih  požjara, u  dušama njegove braĆe naizmjeničjno su se smjenjivala razna osjeĆanja: od duboke posramljenosti, tuge i pokajanja pa do žjara radosti što svoga brata vide ne samo žjivog i zdravog nego i veoma moĆnog da možje pomagati i odnemagati kome on hoĆe.
   Po   povratku u Hanansku zemlju, sa kolima i poklonima koje im je dao Josif, njegova su braĆa, veoma radostna, ispričjala svome ocu sve što im se u Misiru desilo. Radosti njihovog oca skoro da nije bilo kraja a pogotovo je starog Izrailja obradovalo saznanje da je njegov sin Josif još žjiv i žjeljeĆi da ga što prije vidi odlučjio je da čjim prije krene u Misir Josifu. U tome je imao podršku i od samog Gospoda koji mu je jedne noĆi  u utvari rekao sledeĆe:
   "Jakove!  Jakove! A on odgovori: evo me. I Bog mu rečje: Ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se otiĆi u Misir; ja Ću ondje učjiniti od tebe narod velik. Ja Ću iĆi s tobom u Misir, i ja Ću te odvesti onamo, i Josif Će metnuti ruku svoju na očji tvoje". (1. Mojs. 46, 2-4.)
   Nakon susreta sa Gospodom Izrailj se nije ni malo dvoumio. Uz Božjje blagoslove  odselio se u Misir sa  svojom porodicom od koje se  po Gospodnjem obeĆanu datom još mnogo ranije njegovom djedi Avramu, kroz naredna čjetiri vijeka sve do  njihovog povratka iz Misira pod organizacijom proroka Mojsija, izrodio zaista veliki narod.
 
 

            VIZIJA SAMUILOVA

    Samuilo se rodio nakon više godina neplpdnog braka između Elkana sina Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, sa Anom, jednom od njegove dvije žjene. On je bio dijete koje je njegova pobožjna majka dugim, iskrenim i svakodnevnim  molitvama svoga srca,  isprosila u  Gospoda i   zavjetovala ga NJemu, Bogu i Svestvoritelju. Sveto Pismo o tome kažje sledeĆe:
  "I ona tužjna u srcu pomoli se Gospodu plačjuĆi mnogo. I zavjetova se govoreĆi: Gospode nad vojskama! Ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čjedo, ja Ću ga dati Gospodu dokle je god žjiv, i britva neĆe prijeĆi preko glave njegove. I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina. Ali Ana govaraše u srcu svojem, usta joj se samo malo micahu a glas joj se ne čjujaše; s toga Ilije pomisli da je pijana. Pa joj rečje Ilije: dokle  Ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega. Ali Ana odgovori i rečje: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žjena tužjna u srcu; nijesam pila vina niti silovita piĆa; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom.  Nemoj jednačjiti sluškinje svoje  s nevaljalom žjenom; jer sam od velike tuge i žjalosti svoje govorila do sad.  Tada odgovori Ilije i rečje:  idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, zašto si ga molila.  A ona rečje: neka nađe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žjena svojim putem,  i jede, i lice joj ne bješe više kao prije.   I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dođoše kuĆi svojoj u Ramat. I Elkana pozna žjenu svoju, i Gospod se opomenu nje. I kad bi vrijeme po što Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, rečje, isprosih ga u Gospoda. Po tom pođe onaj čjovjek Elkana sa svijem domom svojim  da prinese Gospodu godišnju žjrtvu i zavjet svoj. Ali Ana ne pođe, jer rečje mužju svojemu: dokle odojim djete, onda Ću ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane onde do vijeka. I rečje joj Elkana mužj njezin: čjini kako ti drago; ostani dokle ga ne odojiš; samo da hoĆe Gospod ispuniti riječj svoju. I tako žjena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji. A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i evu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo. I dovedoše dijete k Iliju. I ona rečje; čjuj gospodaru, kako je žjiva duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žjena koja je stajala ovdje kod tebe moleĆi se Gospopdu. Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za što sam ga molila. Za to i ja dajem njega Gospodu, dokle je god žjiv, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu". (1.Samuil. 1,10-13; 19-28.)
   Samuilo je bio jedan od vrlo rijetkih dječjaka koji je uz aktivno služjenje Gospodu u NJegovom domu još od najranije svoje mladosti rastao i stasavao u svetoj  milosti Božjjoj.  Gospodnja volja je bila kalup unutar koga se razvijala Samuilova ličjnost i samo je Gospodnja sila imala komotan pristup toj djetinjoj duši i razumu nadziruĆi njen bogunaklonjeni  rast.  Samo je sila Duha Svetog imala potpunu i izvršnu vlast  nad njegovim biĆem. O Bogu je Samuilo danonoĆno razmišljao trudeĆi se da svojom revnosnom   služjbom bude što dostojniji  mjestu na kome  je i svetom pozivu u koji je bio veĆ zakoračjio. Zato je vrlo brzo uspio da  integriše zahtjeve svog   biĆa, sa svijetom koji ga je okružjivao i da, bez njihovog međusobnog sukobljavanja, svoj  um i svoja čjula usmjeri prema nebu i svom Nebeskom Ocu. Žarko je žjelio da čjuje nečjuvenu pjesmu anđela kako slave i hvale Gospoda na nebesima. Često je sebe zamišljao u ulozi jednog takvog anđela i čjinilo mu se da bi, samo da je  još malo bolji, poslušniji i Bogu odaniji, mogao biti veoma sličjan onom anđelu čjiju je pjesmu u svojoj mašti prisluškivao. RazmišljajuĆi o Gospodnjem nebu, svojim duhovnim očjima posmatrao je kako s pjesmom i hvalom   lete anđeli  Božjji. U svojoj bujnoj dječjijoj mašti ponekada bi   čjak i  drugario  sa njima.     Svakoga čjasa je pronalazio po neku noviju anđeosku osobinu koja bi ga do te mjere očjarala da ga je  iz tih misli mogao prenuo jedino snažjan Ilijev poziv da mu nešto pripomogne.    Iako je  svojom predanošĆu Bogu  nastojao da bude  prisniji sa nebom nego li sa zemljom, i ako je uvijek više težjio duhovnom savršenstvu nego li zadovoljenju tijela,  u suštini je, bio više realista nego li idealista. Iako je bio još dijete lako je bilo    primijetiti Gospodnju mudrost i zrelost unutar njegovog intelekta. NJegove su glavne misli uvijek  bile jasno  fokusirane na  rajske pejzažje Nebeskog Carstva, na tihu i bistru rijeku koja krivuda kroz zelene i mirišljave livade Edemskog vrta za kojima je čjeznuo. Na svete stanovnike raja i njihovu  uzvišenu molitvu i pjesmu  koja neprestano traje. Sa takvim se mislima  mali Samuilo družjio svakog dana i svake noĆi sve dok ne bi  umoran  ležjeĆi na svojoj postelji zaspao.
   Gospod je cijelo   vrijeme bio sa  njim i svojom silom napajao  mu duševne akumulatore  čjija je energija duboko prožjimala, podkrepljivala pa i oblikovala  Samuilovu dušu i ličjnost. Sila Gospodnja je bila jedina energija koja je usmjeravala i kordinirala sve Samuilove aktivnosti i objedinjavala ih u iskreno i bogougodno ponašanje kakvo i treba da bude kod onog čjovjeka koji svim svojim biĆem žjeli da bude vjerni i odani sluga Boga Višnjega i da svoj žjivot usmjerava tragom Gospodnje premudrosti i volje.  Samuilo je čjeznuo za takvom okružjavajuĆom sredinom, punom Gospodnje milosti i svetosti u kojoj se čjovjek opušta i smiruje uz   osjeĆaj božjanske prijatnosti  jer, iako je bio dječjak,  osjeĆao je svu opasnost i nesigurnost koju u sebi sadržji svaka druga, obezduhovljena, sredina koja rasplamsava mnogobrojne ljudske strasti izazivajuĆi napetost, nemir i strah, što  stvara opšte  nezadovoljstvo koje djeluje razarajuĆe na cjelokupno ljudsko biĆe. Kao da je to  Samuilo sve vlstitim iskustvom znao, a nije, -veĆ prosvjetljenjem njegovog razuma Gospodnjom mudrošĆu. Nikad mu nije bilo dosadno što svakodnevno boravi i iskreno služji    u Gospodnjem domu jer je uz to vidio koliko mu ta bliskost sa Bogom djeluje zadovoljavajuĆe i blažjeno na njegovu grijehom   ne uprljanu, dječjiju, dušu. Prve godine Samuilovog žjivota u služjbi Bogu  i zajedništvu sa svojim dobrim Tvorcem imale su odlučjujuĆu ulogu za formiranje osnovnog modela njegove   ličjnosti koju je i kasnije, tokom cijelog svog žjivota, dotjerivao i usavršavao  rafiniranim specifičjnostima visokog duhovnog kvaliteta, kao što vajar godinama dotjeruje, sitnim i preciznim pokretima svog alata, neko svoje značjajno djelo. Bog je svojom silom omoguĆio da se Samuilova ličjnost impregniše gustom mrežjom NJemu privržjenih interesovanja,  te da tako, to poslušno i u Gospodnjem domu podignuto dijete, jednoga dana postane veliki u očjima Božjjim i NJegov značjajni i vjerni sluga. Tako je Gospod, dok je Samuilo bio još mali dječjak, odlučjio da preko njega  objavi važjne poruke. O tome  Biblija kažje sledeĆe:
   "A dijete Samuilo služjaše Gospodu pred Ilijem; i riječj Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare. Jednom u to vrijeme Ilije ležjaše na svom mjestu; a očji mu počjinjahu tamniti te ne mogaše vidjeti; I Samuilo ležjaše u domu Gospodnjem gdje bijaše kovčjeg Božjji, i žjišci Gospodnji još ne bjehu pogašeni. I viknu Gospod Samuila, a on rečje: evo me. I pritrčja k Iliju, i rečje mu: evo me, što si me zvao? A on rečje: nijesam te zvao, idi lezi. I on otide i ležje. A Gospod opet viknu Samuila, i Samuilo usta, i otide k Iliju, i rečje: evo me što si me zvao? Nijesam te zvao, sine; idi lezi. A Samuilo još ne poznavaše Gospoda, i još mu ne bješe javljena riječj Gospodnja. Tada opet viknu Gospod Samuila treĆi puty, i on usta i otide k Iliju, i rečje: evo me, što si me zvao? Tada razumje Ilije da Gospod zove dijete. I rečje Ilije Samuilu: idi lezi; a ako te zovne, a ti reci: govori Gospode, čjuje sluga tvoj. I Samuilo otide, i ležje na svoje mjesto. A Gospod dođe i stade; i zovnu kao prije: Samuilo! Samuilo! A Samuilo rečje: govori čjuje sluga tvoj. I rečje Gospod Samuilu: evo učjiniĆu nešto u Izrailju da Će zujati oba uha svakome ko čjuje. U taj dan Ću učjiniti Iliju sve što sam govorio za kuĆu njegovu, od počjetka do kraja. Jer sam javio da Ću suditi domu njegovu do vijeka za nevaljalstvo, za koje je znao da njim navlačje na se prokletstvo sinovi njegovi, pa im nije zabranio. Zato se zakleh domu Ilijevu da se neĆe očjistiti nevaljalstvo doma Ilijeva nikakvom žjrtvo ni prinosom do vijeka. I Samuilo spava do jutra, pa otvori vrata doma Gospodnjega. Ali se bojaše Samuilo kazati Iliju za utvaru. A Ilije zovnu Samuila i rečje: Samuilo, sine! A on rečje: evo me. A on rečje: kakve su riječji što ti je kazao? Nemoj zatajiti od mene; tako ti učjinio Bog i tako ti dodao, ako zatajiš od mene što god što ti je kazao. I Samuilo mu kaza sve, i ništa ne zataji od njega. A on rečje: Gospod je, neka čjini što mu je volja. A Samuilo rastijaše, i Gospod bijaše s njim i ne pusti da padne na zemlju ni jedna riječj njegova. I sav Izraelj od Dana do Virsaveje pozna da je Samuilo vjeran prorok Gospodnji. I Gospod se stade opet javljati  u Silomu, jer se Gospod javljaše Samuilu u Silomu riječjju Gospodnjom". (1. Sam. 3, 1-21.)
   Onako kako je Gospod kazao svom sluzi Samuilu tako je i bilo. U ratu Izrailja protiv Filistejaca, koji je počjeo neposredno nakon Samuilove vizije, Izrailj je bio pobijeđen jer je u prvom naletu izginulo  oko čjetiri hiljade vojnika, a u drugom, nakon što su Jevreji donijeli na bojište  kovčjeg zavjeta Gospodu, misleĆi da Će Bog poreĆi ono što je kazao Samuilu i pomoĆi im da razbiju Filisteje,  izginulo je još trideset hiljada ljudi i oba sina Ilijeva. U ovom drugom naletu Filisteji su im oteli čjak i zavjetni kovčjeg  što značji da su Izraeljci tada pretrpjeli zaista veliki i ubjedljiv vojni, moralni,  a i svaki drugi  poraz uključjujuĆi i duhovni.  Čak je i Ilije, koji je tada imao devedeset i osam godina, prvih trenutaka nakon što je čjuo za takav poraz i gubitak zavjetnog kovčjega pao sa stolice, na kojoj se zatekao sjedeĆi, pri čjemu je slomio vrat i umro, jer je bio veoma star, težjak i obnevidio.
   Cijelo stanovništvo tadašnjeg Izrailja bilo je u dubokoj žjalosti ne samo zbog pogibije oko trideset i čjetiri hiljade njihovih najvrijednijih sinova, braĆe i očjeva i zbog toga što Će ponovo biti sluge Filistejima,  nego  i zbog gubitka kovčjega Božjjeg.   Ovim dogođajima Bog je potvrdio istinitost svojih riječji datih Samuilu da Će suditi domu Ilijevu za nevaljalstvo koje su čjinili sinovi njegovi a on im to nije zabranjivao, ili nije u onoj mjeri u kojoj je to trebalo i ako je dobro znao da tim navlačje  na sebe prokletstvo. Ovo značji da za svjesno čjinjenje grijeha pred Bogom čjovjek ne možje dobiti opravdanje i oproštaj. To je, zapravo, hula na Duha Svetog koji preko bogomdane ljudske savjesti Bog upozorava čjovjeka i odvraĆa ga od grijeha. To je ignorisanje ne samo prisutne svetosti unutar vlastitog razuma, koja ne možje opstati u istom prostoru ljudskog uma u koji se silom, kao provalnik i uljez, useljava grijeh i zlo, nego je to ignorisanje i omalovažjavanje  Boga, odnosno oglušivanje na njegove svete i uvijek samo  dobronamjerne opomene. Čovjek povodeĆi se za udovoljavanjem nekih  niskih i od sotone nametnutih osjeĆanja   svoga tijela, zaboravlja na one najvažjnije potrebe od koga mu zavisi  žjivot, ne samo u vječjnosti, nego i na zemlji.  Zaboravlja na osnovni smisao ovozemaljskog žjivota koji je Bog dao   svakom čjovjeku, kako kralju tako i prosjaku.
   To bi se možjda moglo uporediti sa ovakvim, dosta banalnim, primjerom:  kao kada bi čjovjek, koga je predsjednik  držjave pozvao na iskreni i prijateljski, ali  veoma važjan i značjajan susret i razgovor sa njim, pošao u njegov dvorac da bi stigao na zakazano  vrijeme susreta i uz put sreo kaomšiju sa kojim se svakodnevno viđa a koji ga, eto, ne zna ni on zbog čjega,   zove u kafanu da zajedno popiju po jedno piĆe. Iako mu nije naročjito nedostajalo to piĆe iako nije imao puno vremena za gubljenje na takve beznačjajne stvari, taj čjovjek, bez ikakve realne potrebe,  svraĆa   u kafanu, tamo ostaje cio dan da pijančji i da pravi lumperaj, ne mareĆi za dogovoreni susret sa predsjednikom što je i bio glavni razlog zbog koga je  krenuo na put. Napivši se, u kafani je započjeta, prvo blaga prepirka oko nekih sasvim efemernih stvari, a potom sve žjučjnija i bučjnija svađa dok nije otpočjela žjestoga tučja u kojoj je deblji kraj izvukao glavni junak ove pričje, koji vidjevši vlastitu propast, bržje bolje zove svog prijatelja predsjednika, sa kojim se trebao toga dana sastati, da bi intervenisao i spasio ga od pogibli. Međutim, odziva nije bilo. Telefon je  uporno dugo i dugo zvonio  ali na drugom kraju niko nije dizao slušalicu. Za isto ono vrijeme dok je on kafančjio, predsjednik ga je vrlo strpljivo,   ostavivši sve svoje vrlo važjne držjavničjke poslove, čjekao. Brinuo je što ga nema te isčjekivajuĆi ga svakog  čjasa je osluškivao  da li se čjuju njegovi koraci prema njemu, ali uzalud. Na kraju je u svoj kabinet  primio na razgovor neke druge, isto tako njemu veoma drage ljude, koji su u dugačjkom redu veĆ danima žjeljno isčjekivali taj susret.  Shvatio je da ga je taj čjovjek  koga je dugo, ali uzaludno, čjekao prezreo ostavši da bančji sa drugim ispičjuturama kakav je i on u suštini bio. Shvatio je da je kafana, a ne predsjedničjka palata,  bila ličjni izbor toga čjovjeka na osnovu njegove bogomdane slobodne volje i pored toga što je dobro znao kakve posledice slijede  propustanjem svoje prilike da bude sa predsjednikom. Taj čjovjek je sam sebi donio  presudu i nikakvi njegovi naknadni pozivi i molbe upuĆene predsjedniku nijesu mogle izmijeniti tu, takoreĆi veĆ svršenu, stvar. Čovjeku je uzaludno trčjati za poslednjom večjernjom zrakom sunca koja juri preko dalekih horizonata prema zapadu kako bi umakao gladnom mraku noĆi koji sve u sebe guta, jer je trebao mnogo ranije, dok je još dan trajao, obezbijediti sebi sigurno sklonište i prenoĆište. Uzaludan mu je svaki pokušaj da se vrati u dan  koji  veĆ zamičje iza njemu nedostižjnih nebeskih prostora. Čovjek je stanovnik ogromne kazaljke nebeskog sata koju  nikad ne možje pokrenuti u nazad i koja još nikad nije dva puta bila na istom mjestu; jer još ni jedanput nije napravila cio krug. Svaki njen pokret na tome satu jeste istovremeni pomak čjovjeka u neke nove i nepoznate prostore. Ono što čjovjek propusti da uradi u jednom trenutku vremena u sledeĆem možje za to biti suviše kasno, jer svaki trenutak ljudskog žjivota ima svoj karakterističjni dinamičjki i statičjki odnos prema onom ne samo prethodnom, koji je veĆ prošao nego i prema onom  sledeĆem trenutku koji je ispred njega.  Čašu koja je u jednom trenutku pala sa stola i razbila se o pod nije moguĆe ni u jednom sledeĆem trenutku vremena imati ponovo cijelu na stolu kako bi čjovjek imao priliku da ispravi neke svoje greške i propuste koji su uslovili da ta čjaša padne.
   Ilije je bio čjovjek koji je mogao znati šta slijedi kao posledica bezakonja koga su čjinili njegovi sinovi ali nije htio da ih spriječji u tome, što je i bila njegova dužjnost pred Bogom. Ilije je i nakon Samuilove vizije shvatio šta Će biti sa njegovim narodom i sa sinovima njegovim, ali nije bio u moguĆnosti da ispravi vlastite propuste i pored toga što je to cijelim svojim biĆem iskreno žjelio. Zapravo, Ilije nije mogao da se vrati u vrijeme kada su njegovi sinovi čjinili ono što je grijeh pred Gospodom pa da im naredi da to ne smiju čjiniti. Nije se mogao vratiti ni u ono vrijeme u kome je bilo moguĆe pokajati se za sva ta bezakonja. I ono je veĆ bilo prošlo, jer sve što u ovozemaljskom žjivotu postoji ima i svoje vrijeme postojanja i trajanja. Sve što u njemu postoji omeđeno je vremenom i prostorom. Kada to vrijeme prođe nailazi neko sledeĆe koje sa sobom nosi neko novo, svoje breme, isklijalo iz nekih njemu prethodnih i vremena i bremena. Kada je Ilije čjuo glas o propasti svog Izraeljskog naroda i o otimanju kovčjega Gospodnjeg od strane Filisteja,  u trenutku je shvati da je stigao čjas žjetve na njivi nevaljalstva sinova njegovih, da je stigao čjas izvršenja pravde Božjje po djelima njihovim.  Onesvijestio se Ilije, starješina doma Gospodnjeg, jer nije bio prav pred Gospodom, te je po Božjjem proviđenju trebao da umre.
   U ovom  biblijsko dogoĆaju mogu se jasno raspoznati tri međusobno povezana vremenska perioda  koji  proizilaze jedan iz drugoga dok je  kvalitet njihove strukture veoma zavisan od duhovnog kvaliteta učjestvovanja  čjovjeka u njima. Prvi period predstavljalo bi ono vrijeme u kome je čjovjek razularenim umom  lakomisleno   čjinio razna bezbožjničjka djela ugađajuĆi svojim, od sotone podsticanim, tjelesnim prohtjevima i isto takvim žjeljama. Drugi perid, koji u nekim slučjajevima možje i da izostane,  jeste vrijeme u kome je data moguĆnost pokajanja zbog čjinjenja grijeha, odnosno moguĆnost  prestanka sa takvim zlim djelima sa moguĆnošĆu distanciranja od njih sa čjvrstom odlukom da ih više nikad ne ponavlja. Dok  ova dva perioda traju u kontinuitetu  neposredno  naslanjajuĆi se jedan na drugi, treĆi period pripada samo Gospodu, odnosno primanju plate po NJegovoj svetoj nepogrešivoj i pravednoj procjeni uzimajuĆi, za svaki slučjaj ponaosob, sve ljudske pobude i okolnosti u obzir. Važjno je zapaziti da su prva dva perida apsolutno zavisna od čjovjeka, zapravo, od njegovog slobodnog izbora i pravca usmjerenja njegovog djelovanja  baziranog na osnovama njegove slobodne volje,   treĆi period je u apsolutnoj vlasti  Gospoda Svestvoritelja. TreĆi period je period primanja plate za ono što je čjovjek čjinio. U prva dva perioda čjovjek čjini, a u treĆem Bog pravedno nagrađuje ljudsko čjinjenje, ili pak -nečjinjenje. Da nije ovog treĆeg, čjovjek bi bezgraničjno radio sve  što mu pada na njegovu (ne)pomuĆenu pamet. Naš je narod davno kazao: "Čovjek možje da radi što hoĆe, ali ne možje dokle hoĆe" Ovo nas podsjeĆa na onu davno dokučjenu istinu koja postoji od vremena Adamovog, da čjovjek nema apsolutnu veĆ samo relativnu slobodu i da apsolutna sloboda pripada jedino i Jedinom Apsolutnom BiĆu, odnosno Bogu. Da li Će kao platu čjovjek primiti zlo ili dobro zavisi od prisustva zla ili pak dobra u njegovim djelima u toku ona prva dva perida. Nije moguĆe čjovjeku da sijuĆi korov požjanje pšenicu.
   Nije Ilijev slučjaj jedini dogođaj takvog karaktera opisanog u Bibliji. Ima ih još zaista puno, ali sam ovaj primjer naveo zato što su u njemu prisutne još neke važjne karakteristike tadašnjeg, starojevrejskog, sveštenstva, upravo one koje su veoma sličjne  pojavama koje svakodnevno susreĆemo i u krugovima današnjeg sveštensva svih vjeroispovijesti. Zapravo, kakav je Ilije bio sveštenik? Postavljen je da služji u Silomskom domu Gospodnjem,  jednom od najznačjajnijih Gospodnjih domova tog vremena na cijeloj ovoj planeti jer je u njemu čjuvan kovčjeg zavjeta Gospodu. Narod mu je veoma puno vjerovao i uvažjavao ga kao revnosnog slugu Gospodnjeg. U stvari, to se od njega i očjekivalo. Međutim, Ilije pred Bogom nije bio takav. Činio je mnoge  propuste u svojoj služjbi između kojih i neviđenje radnji njegovih sinova i blagonakloni odnos prema  njima. Bog je od njega očjekivao vjerniju i njemu dostojniju služjbu nego što ju je Ilije obavljao, zbog čjega je morao da primi  i odgovarajuĆu platu za svoja djela.  Ovakva pojava potvrđuje sličjnost između tadašnjeg starojevrejskog i današnjeg sveštenstva možjda svih religija. Na ime, uvijek je bilo sveštenika revnih i odanih Bogu koji su se vrlo lako odricali svog ovozemaljskog žjivota štiteĆi i neodriučjuĆi se  Gospodnjih istina zabilježjenih u Svetom Pismu, kao i onih sveštenika koji su se veoma lako odricali i Boga i vječjnosti samo zbog zadovoljenja nekih svojih niskih tjelesnih strasti, lako prijemčjivih za svako ljudsko biĆe. To potvrđuje veĆ bezbroj puta susretanu istinu da je čjovjek ipak samo čjovjek bez obzira koju funkciju imao i kakvu služjbu obavljao, a da kvantitet, čjvrstoĆa i kvalitet njegovih duhovnih potencijala zavise jedino od  istinskog spoja čjovjeka sa Bogom i  njegove intimnosti sa Božjjom  moĆnom silom velikom.  …

---